Za Ljubu Vukića stigao je dosad najveći broj vaših pitanja. Iako su se mnoga od njih ponavljala, u nastavku su odgovori na ona zanimljivija. Zahvaljujemo svima i nadamo se da ćete svoja pitanja nastaviti slati i dalje. Dok čekate odgovore Zlatka Horvata, pitanja možete, i to do ponedjeljka, slati Nikši Kalebu. Nakon toga, izabrat ćemo četvoricu novih…
Uživajte u Ljubinim iskrenim i iscrpnim odgovorima.
Kad i gdje si rođen?
- 03.8. u Splitu

Gdje si počeo trenirati rukomet i s koliko godina?
- U Splitu, u svojoj osnovnoj školi, imao sam tad 10 godina. Ranije sam trenirao plivanje, od svoje pete godine, i u toj kategoriji bio drugi u Hrvatskoj.

Imaš li djevojku/ženu/djecu?
- Imam djevojku, za mjesec dana (razgovarali smo krajem travnja, op.a.) ćemo se vjenčati, u Splitu.

Imaš li kakav hobi (osim rukometa)?
- Volim slagati makete, djeluje na mene smirujuće.

Kakvu vrstu muzike slušaš?
Od domaćih, volim TBF, Elemental. Volim slušati i Queen, Aerosmith… Ovisi o raspoloženju.

Da nisi rukometaš bio bi?
- Vojni pilot.

Stvari ili osobe bez kojih ne bi izdržao dulje od 2 dana?
- Bez stvari mogu, pogotovo dva dana. Ne bi mogao bez cure, jer bi mi stan bio u kaosu (smijeh).

Najdraža dalmatinska spiza? Voliš li hobotnicu?
- Volim škampe, volim svu ribu na gradele. Hobotnicu baš i ne volim.

Budući da dugo već igraš dalje od kuće, prvo u Ljubuškom pa sad već
nekoliko godina u Zagrebu, kako ti idu kućanski poslovi? Tražiš spremačicu?
:))
- Ne, ne tražim spremačicu, kućanski poslovi mi odlično idu. Obožavam kuhati. Spremati nakon kuhanja doduše baš i ne.

Da li si čovjek od riječi, dali ispuniš svoja obećanja?
- Trudim se.

Da li imaš kućnog ljubimca?
- Imam psam, patuljastog šnaucera koji se zove Klio. U Splitu imam mačku.

Kako se snašao kao Dalmatinac među Zagrepčanima, da li je ‘uvrstio’ koji
kajkavizam u svoj svakodnevni govor?
- Snašao sam se sjajno, ali i zadržao svoj govor. Moram priznati, nisam se ni osobito trudio mijenjati ga. Jedino balun više ne zovem balunom, nego ipak kažem ‘lopta’.

Najsočniji vic koji je ‘pokupio’ od svog cimera Kine?
- Koliko Kina priča viceva pa to je čudo… Samo što ih ja malo zapamtim. Uvijek mi je zabavno s njim. Doduše, Kina mi je cimer samo u reprezentaciji, u klubu je Bičanić.

Viđen si na štandu HDZ-a u Karlovcu tijekom predizborne kampanje. Jesi li
član u HDZ-a ili je to bilo čisto iskazivanje potpore nekim idejama
stranke?
- To je bilo iskazivanje potpora nekim idejama, to je stvarno najtočniji odgovor. Inače, nisam član ni jedne stranke, ni HDZ-a.

Može ga se ‘uloviti’ kako grize nokte. Ružna navika ili stvarna nervoza?
- Prestao sam gristi nokte, bila je to stvarno ružna navika.

Koju slavnu ženu smatraš najzgodnijom na svijetu?
- Jessica Alba

Koji ti je najdraži superheroj?
- Zagor

S kojim se suigračem iz kluba najbolje slažeš?
- Svi smo ekipa, svi se super slažemo i stvarno ne bi mogao izdvojiti nikoga.

Koja je tebi najneugodnija situacija u kojoj si se dosad nalazio?
- U Splitu, na autobusnom kolodvoru, htio sam, onako, ka, frajerski preskočiti neki zidić. Malo sam se zapleo i pljusnuo, i to u neko blato, koliko se sjećam. Usred bijela dana, naravno, pred masom svita, naravno. Iako su se ljudi pravili da me, kao, nisu vidjeli, umirali su od smijeha.

Najdraži film?
- Hrabro srce.

Najdraža knjiga?
- Corpus delicti.

Ima li broj na dresu nekakvo značenje?
- Nema.

Briješ li leđa, prsa ili noge?
Ne.

Koja je tvoja najveća mana? A vrlina?
- Vrlina mi je to šta sam uporan. U nekim situacijama to preraste u tvrdoglavost pa, valjda, postane mana.

Postoji li neki grad ili država koji bi želio posjetiti?
- Puno je gradova i država koje bih volio posjetiti. Kubu, na primjer. Shri Lanka me privlači. Ma, puno ih je.

Kakav tip djevojke voliš?
- Nemam određeni tip, ali sigurno je da mora biti pametna.

Odogovor na sva pitanja o tetovaži.
- Imam tetovažu, starohrvatski mač s natpisom na glagoljici, uglatoj. Na glagoljici, dakle, piše ‘Ponos, Snaga, Obitelj i Domovina’ i to su po meni temeljne vrijednosti i moram priznati da me jako motiviraju. Ima sam dulje vrijeme i želju tetovirati se, i ideju. A onda sam došao kod Zele i on je… Uglavnom napravio novu.

Imaš li brata ili sestru?
- Imam, mlađeg brata Antu. Ima 22 godine i radi u Hrvatskoj ratnoj mornarici.

Kakvu si srednju školu/fakultet završio?
- Srednju trgovačku u Splitu.

Koji ti je najdraži lik iz crtića?
Volim crtiće, fora su mi Cow and chicken.

Postoji li neka slavna osoba koja ti je uzor, ako postoji, tko je ona?
- Mirko Filipović. Uporan je i uvijek se vraća.

Što te navelo na treniranje rukometa?
- U osnovnoj školi svi smo nešto trenirali pa sam i ja počeo rukomet. A i dosadilo mi je plivanje…

Što te motivira da stalno napreduješ?
- Tu je važna moja upornost, ali me i motivira ta moja želja za uspjehom, podizanjem granica. Nije tu važan novac. Mislim, novac možeš dobiti i na lotu, a ne bit uspješan…

Da ti je data moć koju smiješ samo jednom iskoristiti,da nešto
promijeniš,što bi promijenio?
- Iskorjenio bih glad. To mi je strašno.

Da si nogometaš,u kojem bi klubu volio igrati?
E, a u Hajduka. (smijeh), naravno. Ako vani, onda Liverpool.

Da li je tvoj najveći san ostvaren, ili nije, i koji je to?
- U profesionalnom smislu, naravno da nije. Htio bih biti olimpijski pobjednik i osvojiti Ligu prvaka.

Dosta je sportaša ovisno o adrenalinu, jesi li i ti?
- Definitivno. Privlače me ekstremni sportovi kojima se sad, naravno, ne mogu baviti, ali kad jednog dana prestanem igrati sigurno ću probati skakati s padobranom, bungeee jumping, skydiving…

Koliko si puta u životu napravio nešto potpuno ludo i što?
- Ludosti sam radio kad sam bio mlađi. Jedna od takvih je što sam znao sjediti na rubu zgrade, na desetom katu, i tako puno puta. Ne bih ponavljao više.

Kako si dobio dres 23?
Kad sam došao u Agram, dobio sam izbor 22 ili 23. Odabrao sam 23. Inače, dotad sam bio sedmica.

Tvoji kolege su u nekim intervjuima spomenuli da voliš čitati- koji ti je
najdraži žanr.
- Da, volim čitati. Ne volim jedino romane s elementima bajki, onako nešto potpuno nestvarno, SF, i to. Volim kriminalističku tematiku, volim povijesne knjige.

Najluđi ulet neke cure/obožavateljice?
- Pa ne pamtim ni jedan posebno.

Na nekim utakmicama lopta rijetko dolazi do tebe na krilo, što, po meni,
nikako nije u redu. Osjećaš li se zbog toga manje važnim ili manje zaslužnim
za pobjedu/poraz kluba ili repke?
- Ni u kojem slučaju. Igram poziciju koju igram, u nekim utakmicama ona odigra ključnu ulogu, nekad imam 15 šuteva, nekad samo tri. To je jednostavno tako i to je sport kojeg sam odabrao i kojeg volim.

Bi li htio igrati u inozemstvu?
- Zasad mi je jako dobro u Zagrebu i mislim da ne bi išao van.

Misliš li da u nastupima reprezentacije imaš nedovoljnu minutažu?
- Volio bih, kao i svi igrači, da mi je reprezentativna minutaža što veća, no to je je odluka trenera i nju se treba poštovati. Uostalom, osvojili smo srebro…

Koliko ti navijači pomažu u igri? Utječu li na tvoju igru?
- Navijači mogu puno pomoći, ta atmosfera u dvorani. Mogu pomoći čak i protivnički navijači, i oni nas mogu motivirati da budemo bolji. Nema ništa bolje od pune dvorane tvojih navijača. S druge strane, istrenirani smo tako da ružne povike ni ne percipiramo.

Ima li koja osoba kojoj se posebno diviš? Ako ima, zbog čega?
- Papa Ivan Pavao Drugi. I Majka Tereza.

- Zamisli da si na natjecanju za Misstera Svijeta… Ušao si u finale…
Izvlačiš pitanje iz kutije: Da jedan dan možeš vladati svijetom, što bi
prvo napravio?
- Opet ponavljam, iskorjenio glad.

Zajedno sa Bičanićem si potpisao za CO, a sad Bičanić odlazi. Koliko
još misliš igrati za Zagreb i gdje se vidiš nakon toga?
- S klubom imam ugovor još dvije godine. I nakon toga, ukoliko Zagreb zadrži ambicije kakve ima, a ja zaslužim da me žele u svojoj ekipi, svakako bih ostao tu. Ipak mi je doma najbolje.

Najteže ti u životu pada..?
- Nepravda, nepoštenje.

Svi se prirodno nečega bojimo, čega se bojiš ti? Horora?
- Bojim se mraka.

Praznovjerje je sveprisutno u sportu, koliko je prisutno kod tebe? Omiljeni
rituali?
- Nisam praznovjeran, niti imam ikakve rituale.

Koliko bi izdržao u divljini samo sa švicarskim nožićem?
- Ufff, bojim se da ne baš osobito dugo.

Kada si bio najvise ponosan na nešto sto si učinio i što je to bilo?
- Finale Svjetskog kupa.

Što prvo pomisliš kad staneš pred ogledalo?
- Da moram oprati zube. Kad se probudim, onih prvih par sekundi ujutro jedini su trenuci kad se ja gledam u ogledalo. 

Da imaš još samo jedan dan života, kako bi ga iskoristio?
- Joj, to mi je tako bizarno pitanje. Nemam pojma. Ne mogu si to ni zamisliti.

Koji ti je najdraži gol koji si zabio u karijeri?
- U finalu Svjetskog kupa, za izjednačenje.

Koje bi tri stvari ponio na pusti otok?
- Udicu, nož i knjigu. Bibliju.

Kako bi reagirala tvoja buduća žena da joj kažeš da se želiš oženiti u dresu?
- Ma, ne bi mi vjerovala. Dobio bih ispisnicu (smijeh)

Što bi učinio kad bi na jedan dab postao žena?
- A, ništa. Bio bih žena.

Koju si školu završio i kako ti je išlo?
- Bio sam prosječan. I bježao iz škole na treninge.

Što misliš o one night stand avanturama?
- Dosta rizičan sport. Pa tko voli, nek izvoli.

- Kakvo mišljenje imaš o novinarima i koje ti je najneugodnije pitanje koju su
ti ikad postavili?
- Novinari rade svoj posao i nastojim to razumjeti i poštovati. A bezvezna su mi pitanja tipa što mislim o kojem treneru, koji mi je najdraži i slična.

Na koga najviše trošiš kune na mobitelu?
- Budući da cura i ja živimo zajedno, kune na mobitelu trošim na prijatelje, pogotovo one koji žive vani.

Što najčešće sanjaš i koja ti je najgora noćna mora?
- Moram priznati da u posljednje vrijeme baš i ne sanjam. Prije sam znao sanjati da padam i baš bih se probudio sav preznojen. Da, i znao sam se ‘boriti’ s ekstremno velikim i ekstremno malim stvarima. Tko zna šta to znači…

S kim si posebno blizak tu u Zagrebu?
- Uglavnom su to svi moji suigrači.

Imaš li probušene uši?
- Ne.

Od glazbe te najviše opušta?
- Opuštaju me klape.

Da si se rodio kao žensko bi li se svejedno bavio rukometom?
- Nemam pojma, mislim da ne.

Po kome si dobio ime?
- Po didu.

Imaš li nadimak?
- Ne.

Opiši u 3 riječi svoju idealnu ženu.
- Mogu u dvije riječi? Moja cura.

Voliš li slušati Nenu Belana?
- Ne slušam ga.

Znaš li plesati?
- Ne.

Kao pravi Dalmatinac, voliš li kasniti na dogovore?
- Nemam pojma otkud to da Dalmatinci vole kasniti. Mrzim kasniti i ne kasnim.

Jesi li pedantna osoba?
- Poprilično

Da na cesti naletiš na curu kojoj je pukla guma bi li se zaustavio?
- Bih.

Kakav je osjećaj igrati sa Mirzom?
- Sjajan. Mirza je kralj.

Da li misliš da će Ivano doći u Zagreb?
- Volio bih.

Koji ti je fetiš?
- Nemam fetiš.

Znaš li igrati šah?
- Znam pravila.

Nakon tekme imate li običaj svi zajedno otići na piće ili svatko ode svojim
putem?
- Kako kojih. Nakon nekih većih utakmica, znamo svi zajedno otići na piće, pogotovo ako imamo šta proslavit’.

Jesi li romantičan?
- Ja kažem da nisam, cura kaže da jesam.

Budući da si sa mora, imaš li brod, voliš li ribariti i ako da, koji ti je
najveći ulov?
- Nažalost, nemam brod, ali volim ribariti, iako se ne mogu baš pohvaliti s nekim ulovom.
(nakon par sekundi) Ma, šta ne mogu…Ulovio sam jednom ooooooovoliku ribu (smijeh)

Šta mislis o Irfanu Smajlagiću?
- Da zna sve o rukometu.

S kime si najviše povezani u repki/klubu?
- Sa svima jednako.

Da li su i tebi napravili kakvu spačku kad ste tek ušli u reprezentaciju?
- Naravno (smijeh). Svi moraju proći inicijaciju, premda nisam siguran koliko je mudro govoriti o detaljima (smijeh). Svi pjevamo karaoke i ne možete ni zamisliti kako to zvuči. Ja sam morao pjevati ‘Otvor ženo kapiju’…  Tko najbolje pjeva? Somić.

Da li slušaš cajke?
- Ne.

Kako si se osjećao kad si prvi put zaigrao za repku?
- Silan adrenalin. I ponos. Najjači kojeg sam dotad doživio.

Jeste li ikada voljeli matematiku?
- Samo do petog razreda.

Potvrđeno je ono što se već skoro godinu dana spominjalo u rukometnim krugovima. Od sljedeće sezone Tonči Valčić, nakon godina igranja u Njemačkoj i Španjolskoj, ponovno će nositi dres Zagreb Croatia Osiguranja…
Već i sredinom tekuće iz kluba su stizale vijesti kako se radi na dovođenju pojačanja za novu sezonu, a prije svega je riječ o hrvatskim reprezentativcima povratnicima iz inozemstva. I dok je dolazak Ivana Balića još uvijek pod upitnikom pregovora dvaju klubova, Tonči Valčić i službeno je potpisao za Zagreb. Tako će reprezentativni lijevi vanjski dres Ademar Leona zamijeniti Zagrebovim, kojeg je nosio još u prošlom stoljeću.
Podsjetimo, 31-godišnji Valčić je kao nadareni junior iz Zadra došao u Zagreb gdje je sjajnim igrama zaslužio i reprezentativni poziv te nastup na Svjetskom prvenstvu u Egiptu 1999. godine, gdje se naša izabrana vrsta nije proslavila, ali je Valčić bio jedan od najboljih predstavnika. Ubrzo nakon toga odlazi u Grosswallstadt, kojeg nakon ne previše uspješnih nastupa mijenja za španjolsku Torrevieju. Lino Červar pružio mu je šansu 2003. u Portugalu, a Valčić je u osvajanju zlata bio jedan od ključnih igrača.
Na vlastiti zahtjev imao je reprezentativnu pauzu od 2004.-2007., ali je nakon prelaska u Ademar ponovno počela i karijera pod hrvatskom zastavom. Poslije dvije godine igranja u jednom od najboljih španjolskih klubova vraća se u Zagreb kao jedan od temeljnih igrača novog, nadamo se europskog vrha vrijednog hrvatskog prvaka. Uz Valčića i također sigurnog Backoviča te moguće pojačanje svih pojačanja u vidu Balića, u Zagrebu razmišljaju o novom pomoćniku Igoru Voriju na mjestu pivota, no o konkretnim imenima još nema riječi.
Međutim, ovaj transfer ne mora značiti da će hrvatska kolonija u Leonu (Alilović, Buntić od sljedeće sezone) biti osiromašena. Naime, postoji velika mogućnost da će Valčićeva zamjena biti Zagrebaš Damir Bičanić koji nakon dolaska hrvatskog i slovenskog reprezentativca teško može očekivati veliku minutažu pa će karijeru najvjerojatnije nastaviti u inozemstvu, a kao točna destinacija spominje se baš Ademar Leon.

Zagrebaši su u prostorijama Radija Cibone s domaćinom produljili sponzorski ugovor, a direktor Bartol Kaleb izjasnio se o klupskim željama za pojačanja za sljedeću sezonu.

- Potpisan je ugovor s Ognjenom Backovičem (28), slovenskim reprezentativcem, pokrpana je rupa na lijevom vanjskom. Ivano Balić nam je sve bliže i radimo na njegovu transferu u Zagreb. Nema još ništa konkretno, no uvjereni smo da će Ivano biti naše najveće pojačanje. Tonči Valčić također je vrijedno pojačanje s kojim ćemo puno dobiti - rekao je Kaleb.

Stiže još jedan vratar

Zagrebov direktor dodao je da će nova momčad za sljedeću sezonu imati tri vratara te da klub radi na dovođenju pojačanja na vratima. Sve će se znati između 1. i 10 svibnja. Tada će se znati i tko je pomoć Voriju na crti.

Bit će i suvišnih igrača

- To znači da ćemo imati tri vratara, dva desna krila (Džomba i Horvat), dva lijeva krila (Vukić i Kaleb), dva pivota te sedam - osam vanjskih igrača. Sigurno ostaju Lazarov, Kopljar, Duvnjak i Špoljarić. Uz Backoviča, Balića i Josipa Valčića, otvara se mogućnost zadržavanja dva mlađa igrača kao što su Tojčić i Štrlek. To znači da će nas neki igrači napustiti i da ne računamo na njih - zaključio je Kaleb.

Direktora je sportski direktor Božo Jović podsjetio na najvažnije pojačanje - vrlo važan detalj vezan uz gradnju novog rukometnog doma na Sveticama.

- Da, kamen temeljac će Vlada i Grad Zagreb ‘zatrpati’ 21. ili 22 svibnja. Tada počinje gradnja dvorane koju čekamo još od 1996. i OI u Atlanti. Obećano će se, nadam se, ispuniti, a dan ranije imat ćemo veliku feštu. Kada krene gradnja, ja plaćam pečenog vola iz svog džepa. No, vol se vrti bez obzira na to hoće li tada početi gradnja dvorane ili ne. Ako projekt slučajno propadne, vola će iz svog džepa platiti Zoran Gobac. Naime, palo je klađenje između nas dvojice - pojasnio je Kaleb. (Predrag Žukina, Jutarnji list)

Drago naše društvo. U nastavku slijede odgovori Mirze Džombe na pitanja koja su mu postavljena mailom. Budući da su se neka od njih ponavljala ili bila poprilično slična, smatrajte da je ovo izbor. I to, poprilično uži izbor. Inače bi vaš dragi Mirza morao uzeti godišnji odmor da na sva odgovori. U svakom slučaju, uživajte. Za koji dan, stižu i odgovori Zlatka Horvata, a u do ponedjeljka još možete slati pitanja Ljubi Vukiću.

Kad i gdje si rođen?
28. veljače 1977. Rijeka

Gdje si počeo trenirati rukomet i s koliko godina?
U Rijeci, u svojoj osnovnoj školi, zvala se tada OŠ Ive Lole Ribara, danas nosi ime Ivana Zajca. Imao sam tada desetak, 12 godina, točnije išao sam u peti razred.

Imaš li djevojku/ženu/djecu?
Ne. Soliram.

Imaš li kakav hobi (osim rukometa)?
Imam ih puno, a ovise o nekoj mojoj fazi u kojoj jesam. Puno toga me zanima pa onda hobije prilagodim tim interesima. Filmove, kino, pa i izlaske mogu smatrati svojim hobijima.

Kakvu vrstu muzike slušaš?
Zapravo sve osim techna i nekih hard core narodnjaka.

Kakvu si srednju školu/fakultet završio?
Srednju turističku u Opatiji.

Da se ne baviš rukometom čime bi se bavio (ili želio baviti)?
Volio bih raditi s djecom.

Koji ti je najdraži lik iz crtića?
Super su mi ona dvojica iz A je to. I Ptica Trkačica…

Postoji li neka slavna osoba koja ti je uzor, ako postoji, tko je ona?
Odrastao sam gledajući Saračevića, Smajlagića. Izvan rukometa, to bi svakako bio Carl Lewis.

Što te navelo na treniranje rukometa?
U osnovnoj školi imali smo profesora koji nas je ujedno i trenirao rukomet tako da su svi koji su naginjali sportu zapravo završili u rukometu. Bome… Iz te moje neke generacije ponikla su bar petorica, šestorica odličnih igrača.

Postoji li neki grad ili država koji bi želio posjetiti?
Čile, Indija, Kenija… zemlje su u koje bi svakako volio otići. Grad? New York.

Kakav tip djevojke voliš?
Zapravo…Normalne. Jer je to danas rijetkost.

Imaš li tetovažu? Kakvu?
Nemam.

Imaš li brata ili sestru?
Imam brata, stariji je od mene 2,5 godine. Ne da nije sportaš, nego je ‘operiran’ od lopte.

Imaš li kućnog ljubimca?
Nemam.

Najdraži film?
‘Život je lijep’. A volim i ‘Notting Hill’.

Najdraža knjiga?
Knjige Dana Browna, ne samo Da Vincijev kod, nego i ostale, stvarno su me fascinirale.

Ima li broj na dresu nekakvo značenje? Kakvo?
Nema nikakvo značenje, ali najdraži su mi i cijeli život igram ili s brojem 11 ili 15. Jedino sam u Mađarskoj bio ‘devetka’.

Briješ li leđa, prsa ili noge?
Ne. (začuđeno i s gnušanjem)

Koja je tvoja najveća mana? A vrlina?
Mane? Ufff. Neodgovornost. I zaboravljivost. A vrline? Glupo je da sam govorim o tome.

Koju slavnu ženu smatraš najzgodnijom na svijetu?
Jako mi je zgodna jordanska princeza Rania. Lijepe su mi i Charlize Theron i Julia Roberts.

Da na jedan dan možeš biti netko drugi, tko bi bio?
George Bush. I uglavnom bih radio sve suprotno od onoga što on radi.

Koji ti je najdraži superheroj?
Zagor. I Čiko.

Kako si se osjećao kada si saznao da nećeš moći nastupiti na EP-u u Norveškoj?
Užas. Užas nas užasima. Tad sam stvarno osjetio što znači biti ozlijeđen.

Je li lakše biti na terenu ili gledati tekmu s tribine?
Teren, kakve tribine…

Je li te strah za mjesto u repki, sad kad su se iskazali Horvat i Čupić?
Zdrava konkurencija je uvijek dobra. Ma, samo da je zdravlja…

Bi li radje da se kvalifikacije za OI u Pekingu održavaju u Zadru ili u Zagrebu?
Iako bih, onako, na prvu odgovorio da mi je svejedno, drago bi mi bilo da igramo i u drugim krajevima Hrvatske, ne samo u Zagrebu. Pa ipak smo mi hrvatska reprezentacija

Što možemo očekivati od repke na Olimpijadi? Možemo li se nadati još
jednoj medalji?
Mislim da možemo. Idemo tamo kao branitelji, favoriti smo…

Veseliš li se Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj?
Naravno. Jako se veselim i SP u Hrvatskoj će sigurno biti kruna karijere za nas.

Koliko se razlikuju treninzi Zagreba i Ciudad Reala?
Puno. U Španjolskoj se igra više utakmica, a manje trenira, u Zagrebu je obratno. I usudio bih se reći, teže.

Što se to događa s tobom - u kratkom periodu uslijedile su dvije ozljede, je li to s dolaskom u Hrvatsku došla neka nesreća?
Nisam toliko bio ozlijeđen u cijeloj karijeri pa je stvarno ispalo da mi je to u kratkom vremenu sve došlo na naplatu. Ne ponovilo se…

S kime si najbolji u repki, a s kime u klubu?
Svi smo ekipa, nema tu nikakve dileme. No, u repki sam cimer sa Zrnićem, po cijele smo dane zajedno tako da stvarno mogu reći da za njega znam kako diše. I ne samo to, nego i kako hrče!!!

Je li ti već, nakon toliko godina igranja, dosadio rukomet?/ Do kada se misliš aktivno baviti rukometom?

Nije. Da mi je dosadio, da više ne osjećam tu volju i strast prema igri, sigurno ne bih više ni igrao. Volja i želja ogromni su motivi. I bavit ću se rukometom dokle god to bude tako, dokle god mi on bude pričinjavao takvo zadovoljstvo.

Što ćeš raditi nakon profesionalne karijere?
A nešto sam počeo investirati u stanogradnju pa vidjet ćemo… Možda stvarno budem jednog dana i radio s klincima u sportu, to bi mi baš bilo OK. Nikad se ne zna.

Kada se (napokon) misliš ženiti?
Ženit ću se kad upoznam ženu s kojom budem želio provesti cijeli život. Nekako se i meni polako čini da sam spreman za to.

Tko je po tvom mišljenju najbolja osoba iz kluba, odnosno repke? Zašto?
Uf. Svatko od nas, i u klubu, i u repki, ima svojih mana i vrlina i mislim da bi bilo glupo da bilo koga izdvajam.

Zašto na utakmicama u Domu sportova nikad ne izlaziš na izlaz gdje izlaze i
ostali igrači?
(zbunjeno….) Pa…. Izlazim gdje i svi.

Što bi preporucio svom djetetu da je na početku rukometne karijere, a
istovremeno ga zanima npr. građevinarstvo? Faks ili sport?
Teško je to pitanje, jer i jedno i drugo ima svojih prednosti i mana. Formalno obrazovanje daje nekakvu sigurnost, to je točno, a sport, s druge strane nosi ogromne rizike. Prepun je odricanja i žrtve, možeš biti najbolji na svijetu pa te jedna ozljeda vrati na početak priče ili iz nje zauvijek izbaciti. Mislim da je kombinacija sporta i obrazovanja idealna.

Kod buduće zene, što je presudno: dobar izgled ili vješto pripremanje variva
i sarme?
Presudno? Mislim, kuhati uvijek može naučiti (smijeh). Šalim se. Da baš onako ne zna skuhati ništa ništa, to bi joj svakako bio minus. Mislim, ako ja znam, onda stvarno od nje očekujem najmanje toliko…

Kako se osjećate kada se igra utakmica klubova u kojoj ste protivnici sa članovima reprezentacije?
Kad utakmica krene, protivnički dres je protivnički dres.

Koja je razlika kada igrate za svoj klub i kada igrate za reprezentaciju?
Dosta je velika razlika. Igrati za klub, pogotovo kad se igra za neki strani klub je posao. A reprezentacija je čast, to uopće nema dileme.

Kako se osjećaš kad tvoj gol odlučuje o ishodu utakmnice?
To je stvarno prekrasan osjećaj, san svih nas. Super.

A ako se izjalovi, ako u toj situaciji zabrljaš?
Užas, horror. Ne spava se tad, po dvije, tri noći.

Kad bi dobio priliku ponoviti jedan dan svog života, koji bi to dan bio i zašto?
Finale Olimpijade. Stvarno posebno. A… Možda se i ponovi.

Kojeg igrača bi ti želio intervjuirati i što bi ga pitao?
Da sam ja novinar, intervjuirao bih Vjenceslava Somića. Pitao bih ga zašto ga svi zovu Deda. Mislim, to me oduvijek zanimalo.

Bi li ikada htio promijeniti sport kojim se baviš za neki drugi i koji bi to
bio?
Ne. Kratko i jasno.

Koliko misliš ostati u Zagrebu. Do kraja karijere ili…?
Sigurno još dugo. Imam ugovor još tri godine. A dalje, ne znam. Možda bih vratio svoj dug Zametu, onako, za dušu. Iako i Zagreb smatram svojim klubom, i tu sam ‘doma’.

Kako si se snašao u Zagrebu nakon što si dugo vremena bio vani?
Pa, još uvijek se snalazim. Ispočetka mi je stvarno bilo čudno. Puno se toga promijenilo, i grad, i Hrvatska.

Jesi li ikada primio nemoralnu ponudu?
Ne.

Bi li ikada izdao prijatelja zbog ljubavi?
Ne vjerujem.

Postoji li mogućnost da se u javnosti pojavi tvoj mali kućni uradak?
Čisto sumnjam.

Koja ti je najdraža uspomena iz djetinjstva?
Cijelo to moje društvo, a ima nas desetak koji se stvarno družimo, sva ta sjećanja koja rado prepričavamo, sve šta smo radili. Stvarno sam imao lijepo djetinjstvo.

Kada si u vezi,varaš li?
Ne.

Kada si se zadnji put osramotio da nisi znao što bi učinio?
Jooooj. Kad sam istrčavao u Ledenu, na utakmici protiv Schaffhausena i pao koliko sam dug i širok. Kad sam ustao, nisam imao pojma na koju stranu krenuti, dobro da nisam otrčao Švicarcima. Mislim, nakon onakvog prizora besmisleno je objašnjavati… Znate.. Koljeno..Ma, ništa. Pao.

Voliš li čokoladu?
Pa ne nešto osobito, nisam neki ovisnik. Rijetko kad mi dođe volja i onda se ‘ubijem’.

Koje te sitnice vesele u životu?
Zapravo, sve više otkrivam smisao sitnica i koliko one znače, a sve manje su mi važne neke, kao, velike stvari. Zdravlje je ogromna ’sitnica’ o kojoj zapravo malo vodimo računa dok smo zdravi.

Žališ li zbog nečeg u svom životu?
Ne. Ni zbog dobrih poteza, ni zbog grešaka. Sve sam činio svojom voljom, bez da me ikad itko na nešto nagovarao, sretan sam zbog toga i ne žalim ni zbog čega. Svi griješimo pa šta sad.

Voliš li kratke avanture?
Nikad ne znaš koliko će nešto trajati pa tako ni ne možeš unaprijed nešto odrediti na način ‘aha, sad je to samo avantura’. Nemam takav običaj. Takve se stvari ne mogu planirati, niti znati unaprijed.

Evo jedno lako pitanje za tebe: Sviđaju ti se dvije žene, voliš
ih i ne možeš se odlučiti koju oženiti. Dodirne točke ovih dviju dama
su-ljepota i privlačnost, a razlikuju se-prva je spretna i vrsna rukometašica,
ali opaka(prava zlica kao Qruella) sa pilećim mozgom kojoj je proširena
rečenica “Da, hvala.” Inače, prosta rečenica joj je “Da.”. Druga ima “dvije”
lijeve ruke, pomalo hrama na desnu nogu, o rukometu zna da je to sport, ali je
izrazito dobra, pametna i elokventna, humana itd. Znaš da ne možeš živjeti
na relacija žena-ljubavnica, u Hrvatskoj nije dozvoljena bigamija, ne možeš naći treću jer te ni jedna ne privlači. I što ćeš napraviti?

Kad su u pitanju muško-ženski odnosi, teško je odgovarati na hipotetska pitanja. Kao što rekoh, takve se stvari ne mogu planirati, niti znati unaprijed. No, ne privlače me zločesti ljudi.

Koja Vam je najvažnija, ili najdraža utakmica bila u Vašoj karijeri?
Finale SP, Olimpijade i Kupa prvaka sa Ciudad Realom. Sva tri osvojena.

Postoji li neko natjecanje ili utakmica koju si propustio i žao ti je zbog
toga?
EP koje sam propustio zbog ozljede.

Postoji li neki klub ili reprezentacija protiv koje si možda želio, a nisi imao
prilike igrati?
Igrao sam protiv svih boljih, i klubova i reprezentacija. Protiv nekih i po nekoliko puta…

Imaš li neke sretne gaće ili bokserice koje nosiš prije važne tekme?
Imao sam sretne bokserice koje sam nosio na važnije utakmice, dok sam bio mlađi.  Uf. Imali smo sretne čarape, sretne bokserice, sretno svašta. A i krasno nam je bilo tad u svlačionici… Doduše, nije baš da se nije isplatilo. Pa, sad, ako je zbog gaća i čarapa, neka je.

Dakle, situacija je, što se pitanja igračima i odgovora tiče, sljedeća: sutra objavljujemo odgovore Mirze Džombe, a oko kojih se uistinu valjalo namučiti… Vaši mailovi s najrazličitijim pitanjima stizali su do zadnjeg trena. U međuvremenu, i Zlatko Horvat zatrpan je vašim pitanjima, a od danas sve što vas zanima možete pitati našeg Dalmatinca Ljubu Vukića.
U svakom slučaju, zahvaljujemo vam na strpljenju i na uistinu velikom odazivu. Također, lijepo molimo mladu damu, a koja je Mirzi postavila pitanje “Kad bi dobio priliku ponoviti jedan dan svog života, koji bi to dan bio i zašto?” da nam se javi na poslan mail, budući da je njezino pitanje ocijenjeno kao najzanimljivije te da je, po nama, zaslužilo nagradu. Ukoliko se djevojka s nickom ‘Sandra’ ne javi do kraja tjedna, dres će dobiti drugog vlasnika…. I nadalje ćemo nagrađivati najzanimljivija pitanja postavljena svakome igraču, a koje će biti nagrade, nek’ još koji dan ostane tajna… (www.rk-zagreb.hr)

U Kutiju šibica danas u 19 sati dolazi RK Gorica. Nadalje, u srijedu 23. travnja, s početkom u 20 sati rukometaši Zagreba odmjerit će snage s domaćinom, Bjelovarom, dok im u Kutiju šibica, u petak 25. travnja dolazi ekipa Osijeka. Ta utakmica počinje u 19 sati. (www-rk-zagreb.hr)

ZAGREB - Mi jednostavno toliko novca nemamo. I mala djeca u vrtiću znaju da je 800 tisuća eura veliki novac, a mi ga nemamo. Naravno da bismo Balića već “sutra” doveli da imamo financijske mogućnosti. Za sada nismo uopće niti kontaktirali Portland San Antonio - rekao je Zoran Gobac na upit o Balićevom dolasku u Zagreb.

Ovaj se rukometni slučaj već mjesecima “vrti” po kuloarima, “Balić u Zagreb, Balić iz Zagreba”, posljednji je put naš reprezentativac “prodan” Zagrebu prije dva dana kada je to ponovno aktualizirao predsjednik Portlanda Miguel Galarraga. Portlandov je “boss” u sportskom dnevniku Marca doslovno izjavio:

- Balić je jednom i pol nogom otišao iz kluba. Stvar je gotovo završena jer su Zagrepčani ozbiljno “zagrizli”. Ipak, ne mogu ga nikako dobiti ispod cijene koja je zacrtana u njegovom ugovoru, a njegov je otkup težak 800 tisuća. Niti cent manje - i to u roku od 20 dana. U tom periodu moramo znati ostaje li Balić ili odlazi.

Galarraga s Pirenejskog poluotoka poručuje da je Balić prodan, Gobac s “ruba Balkana” ima svoju verziju:

- Volio bih da se to pitanje prestane povlačiti po medijima jer nam takvo pisanje samo stvara probleme. Ne vidim način kako se transfer sada može realizirati, najmanje u tom nekom roku od 20 dana o kojima je Galarraga pričao - zaključio je Gobac.

Gobac je ipak dopustio da tračak nade postoji:

- Taj novac ne možemo dati. Ponudit ćemo Portlandu neku “normalnu” svotu, onu u okvirima naših mogućnosti. Ona je naravno, poslovna tajna. Kada će to biti? Uskoro, ali nikako u tih 20 dana.

Obostrani interes Zagreba i Portlanda je vidljiv, očito je da se licitira samo s iznosima i ostalim “terminima” transfera koji bi zagrebački klub trebao vratiti u vrh europskog rukometa. Balić će u “Ledenu” i “Kutiju šibica” doći kad-tad. Gotovo je sigurno - ne već sljedeće sezone. (Jutarnji list, P. Žukina)

Iako je ostalo pet kola do kraja prvenstva, povtvrđena je večeras činjenica koju smo znali gotovo i na početku prvenstva, tko će biti prvak, Croatia osiguranje naša najbolja momčad.

Očekivano je zaostala utakmica između ova dva protivnika završila pobjedom Croatia osiguranja. Domaći su sjajno otvorili utakmicu, te su golovima Požege, Magdića i Batinića, poveli sa 3:0. Sve do 19. minute Karlovac je održavao prednost, koju su gostujući igrači stigli na 6:6, 7:7 i konačnih 9:9. Poslije toga prvo vodstvo Croataia osiguranja od 9:10 bio je i kraj nadanja za domaće gledatelje, i eventualni povratak u utakmicu. Do kraja prvog dijela bilo je 15:21, a u drugom dijelu razlika se popela i na +11 u jednom trenutku, bilo je 23:34. U dvorani Mladosti skupilo se čak 800 gldatelja koji su mogli gledati dobar rukomet i promociju novog starog prvaka. Naime kako je Perutnina Pipo IPC poražena u Poreču razlika bodova je narasla na 11 te je i teoretski Croatia osiguranje postala prvak.

KARLOVAC - CROATIA OSIGURANJE 27 : 37 (15:21)

DUKAT 1.HRL - MUŠKI - 19.KOLO
SŠD Mladost, gledatelja: 800,
Suci: Dražen Gladović - Goran Volenik (oba Virovitica)
Nadzornik: Ivan Toplak (Zagreb)

KARLOVAC: Benković 1, Čolak, Đanković 3, Džono, Laskač 4, M.Štrucelj, Rački 5, Višnić 3, Magdić 3, Sladoljev, Požega 2, D.Štrucelj 3, Karić, Batinić 3(1).
Trener: Silvio Ivandija

CROATIA OSIGURANJE: Jerković, Kaleb 3, Koloper 4, Duvnjak 8, Lazarov 8(3), Špoljarić, Šola, Valčić 1, Kopljar, Bedeković, Somić, Horvat 8, Bičanić 3, Šprem 2.
Trener: Lino Červar.

ISKLJUČENJA: Karlovac - 4 minute, Croatia osiguranje - 4 minute
SEDMERCI: Karlovac 1(2), Croatia osiguranje 3(4)
(www.hr-rukomet.hr)

Nakon što ste svojim pitanjima doslovce zatrpali Mirzu Džombu, od danas pa idućih tjedan dana možete postavljati pitanja još jednom ljubimcu ženskog dijela publike - Zlatku Horvatu. Pitanja šaljite na jednak način kao i za Mirzu, (kućica ‘Kontakt’), s tim da jedan mail može sadržavati najviše pet pitanja. U međuvremenu, Mirza će odgovoriti na vaša pitanja, a odgovori će tijekom tjedna biti objavljeni na web stranici. Također, uskoro će biti poznat i novi vlasnik klupskog dresa - osoba čije je pitanje Džombi ocijenjeno kao najzanimljivije. (www.rk-zagreb.hr)

11.04. (PETAK!) RK Zamet – RK Croatia Osiguranje (prvenstvo RH) - 18,00

14.04. RK Croatia Osiguranje – RK Koteks (prvenstvo RH) - 18,00

16.04. RK Karlovac - RK Croatia Osiguranje (prvenstvo RH)

19.04. RK Croatia Osiguranje – RK Gorica (prvenstvo RH)

23.04. RK Bjelovar – RK Croatia Osiguranje (prvenstvo RH)

26.04. RK Croatia Osiguranje – RK Osijek (prvenstvo RH)

30.04. RK Peritnina PIPO – RK Croatia Osiguranje (prvenstvo RH)