Arhiva za Kolovoz, 2008
ZAGREB - Nije to bio režirani doček, s pjenušcem i pozdravnim govorom, kao ranijih godina, nego dugoočekivani susret rukometaša s najmilijima - obiteljima. Ipak, tridesetak novinara i fotoreportera, nekoliko djevojaka u potrazi za zajedničkom slikom ili autogramom, uzeli su ‘paklenima’ još poneki trenutak.
Isuviše su fešta svima priuštili da bi se vratili pognute glave. Upravo su im to na dočeku poručili Antun Vrdoljak i Zoran Gobac, a o tomu je zborio i izbornik Lino Červar.
- Žao mi je što nismo osvojili petu medalju u ovih šest godina. Naravno da smo je svi željeli, ali zbog svih naših uspjeha ne može se o nama govoriti kao razočaranju. Jer, svi znate da smo imali posljednjih mjeseci nekoliko operacija i pet ozlijeđenih igrača. Imali smo nekoliko dobrih utakmica, primjerice s Danskom, a žalim što smo posljednje dvije utakmice izgubili bez ispaljenog metka - rekao je izbornik Červar pa nastavio:
- Ipak, nemamo razloga biti pognutih glava, i svi zajedno moramo dati sve od sebe da se na SP-u kod nas prezentiramo u najboljem svjetlu.
Vratar Mirko Alilović nije želio govoriti o cjelokupnom dojmu, nego se isključivo osvrnuo na vlastite izvedbe.
- Moram popraviti neke stvari, i tek kada budu savršene moje obrane, onda ću ‘gledati’ druge. Dvije zadnje utakmice sam podbacio. No, nema vremena za plakanje, za četiri mjeseca sve ove reprezentacije dolaze kod nas i nadam se da će to biti druga priča
Bilo je pitanja i u vezi mogućih promjena, bilo da je riječ o igri ili igračima, a Goran Šprem je iznio razmišljanje koje je blisko većini ‘paklenih’.
- Ova momčad je na mnogim velikim natjecanjima pokazala da može, ona traje i, bez obzira na četvrto mjesto, opet smo bili blizu medalji - ustvrdio je Šprem.
Nakon što su potrčali u zagrljaj najmilijima, izvlačili su, umorni i smoždeni dugačkim letom, posljednje atome snage. Zagrebaše, primjerice, već u ponedjeljak očekuju treninzi…
- Umoran sam, nema puno vremena za odmor, i uopće mi je teško razmišljati trenutno o svemu što se događalo u Pekingu - spomenuo je Vori. (Jutarnji list)
‘Za Balića smo digli kredit, ali će nam se on isplatiti’
ZAGREB - Prošle sezone dizali su se krediti za Vorija i Džombu, a praksa se očito nastavila.
• S Balićem je klub dobio jednu novu dimenziju, ali mnogo košta?
- Opet se digao kredit i da se razbije fama, digao ga je klub. U rujnu ćemo složiti pool sponzora koji će pokriti taj transfer. Sada se isključivo klub zadužio u poslovnoj banci. On neće biti ničija meta za naslikavanje. Jedanaest mjeseci koristit će ga klupski sponzori, a jedan reprezentativni. Tako ćemo nastojati pokriti taj transfer.
• Ne plašite li se da će doći do financijskih problema kao sredinom 90-ih godina?
- Imamo sve pokriveno, osim Ivana Balića, njegova transfera i ugovora. Osim toga, sljedećih dana moramo riješiti i višak igrača.
• Što je sa Špoljarićem kojega je klub još nedavno tražio da se vrati?
- U dogovoru s klubom on će potražiti angažman u inozemstvu.
• Koliko očekujete pomoć ‘politike’ u financiranju kluba?
- Niti jedan vrhunski klub ne može funkcionirati bez politike, bilo HDZ-a ili SDP-a. Dakle, pomoći države ili grada. To se u Hrvatskoj sljedećih 20 godina neće moći promijeniti.
• Lijepo je bilo vidjeti ministra financija Ivana Šukera i gradonačelnika Milana Bandića za istim stolom?
- To je velik događaj. Vraćamo igrače u sport u kojemu smo među najboljima. Balić je idol djece, mladih, i iz tog transfera ćemo pokušati još zaraditi. S Tončijem Valčićem i Ivanom Balićem se možemo, osim s Ciudad Realom i Kielom, nositi sa svim klubovima. Cilj je ući među osam, a možemo biti i prvaci Europe. (Jutarnji list, Željko Petan)
ZAGREB - Rukometaši su Peking napustili razočarani, struka također, a Zoran Gobac, dopredsjednik HRS-a i glavni menadžer zagrebaša, nije izrazio nezadovoljstvo. Premda funkcijom nije najistureniji član rukometne reprezentacije, dugi niz godina Gobac figurira kao najvažniji segment vodstva tog sporta.
- Uopće nisam razočaran, samo sam realan. Predvidio sam redoslijed događanja. Vidio sam kakav je tijek priprema i koliko imamo ozlijeđenih igrača, shvatio sam da je naša realnost ulazak u polufinale. Da smo bili zdravi i spremni, nikad lakše ne bismo osvojili zlatnu medalju. Iza nas su ostali na OI europski prvaci Danci, svjetski prvaci Nijemci i europski doprvaci Poljaci.
• Ova reprezentacija ima mnogo kredita, no igra u obrani je bila daleko ispod očekivane razine dok je napad bio u sličnoj situaciji?
- Ne smijemo primiti 23 pogotka u drugom dijelu u borbi za medalju. Takav kredit nemamo. Niti ga tražiti, niti ga itko može dati. Međutim, ‘naplatile’ su se ozljede i netreniranje u klubovima. Ozljede broj jedan, slab rad u klubovima broj dva, a treći uzrok igrači moraju sami pronaći između sebe. Ne moramo se ni od čega braniti jer smo napravili dobar rezultat. Što bi dali košarkaši da su četvrti ili vaterpolisti da su igrali polufinale? No, mnogo toga treba i mijenjati. Treba zaoštriti odnos prema radu, liječenju, odmoru. Igrač u tih 12 - 13 godina mora izdržati red, rad i disciplinu.
• A toga nema?
- Metličić je operirao meniskus početkom lipnja, Džomba također, Balić vuče ozljedu od Norveške, Sulić se liječi već pet godina, Valčić je operirao trbušni zid, a Lacković je nespreman. Ozljede dolaze od slabog treninga i pripremljenosti. Oni su top-klasa vrhunskog rukometa, ali čini se da se u njihovim klubovima malo slabije radi. Zato i vraćamo reprezentativce u naš klub. Mogu se dobro pripremiti, ali i odmoriti.
• Blaženko Lacković se spominje i u kontekstu odlaska na operaciju?
- Smatramo da mora ići na operaciju. To što on misli da ne mora, njegov je problem. Vjerujem da bi za klub i njega bilo bolje to napraviti. Evidentno je da on ne može skočiti. Ako se ne utvrdi da za to postoji potreba, onda se mora izabrati neki drugi tretman liječenja.
• Na posljednjih osam natjecanja koristilo se sedam vratara?
- Vratari su branili dobro do polufinala i borbe za medalju kada su obranili pet lopti. S toliko obrana ne može se nikoga pobijediti. Nama se nije pojavio ekstra golman, a Losert i Alilović su trenutačno najbolji. Nemamo vratara poput Omeyera koji obrani 20 i više lopti. Kada naši obrane 15 lopti, imamo slavlje, a to je prosjek.
• Metličićeva zamjena je već godinama enigma?
- Tražeći Metličićevu zamjenu, na ovoj poziciji lutamo, počevši od Buntića pa do Kopljara. Buntić je jedini ozbiljni šuter na tome mjestu i morao je biti dio ove reprezentacije. Ako nema ambicija, onda je to problem. Ako ga momčad nije prihvatila, onda to mora presjeći izbornik Červar i sam odlučiti.
• Početkom siječnja svi će željeti zlato i pritisak će biti golem?
- Moramo osvojiti medalju.
• Biste li bili zadovoljni broncom?
- Zadovoljan bih bio s prvacima svijeta, i to ćemo biti. Da bismo to bili, ‘krvava koljena’ moraju biti od 1. rujna do 1. veljače sljedeće godine. Manje cigareta, a više treninga, kvalitetna prehrana i liječenje. Manje kafića, a više Maksimira i Jaruna. To je naš program sljedećih pet mjeseci. U klubu će biti spartanski rad. To im bećavam. Tko ne bude izdržao, slobodan je. Kako god se zvao.
• Lino Červar će voditi reprezentaciju do…
- Nitko nema rezulate kao on i vodit će reprezentaciju na EP u Austriji 2010. godine.
(Jutarnji list, Željko Petan)
Kad Balić i Metličić nisu pravi, Hrvatska ne može do medalje. Metličića je ozljeda udaljila s dijela priprema, a Balića je izbacila na sedam dana s olimpijskog turnira. Sve to osjetilo se i u utakmici za broncu, 12. put Hrvatska je izgubila u posljednjoj utakmici nekog velikog natjecanja.
- Možda se psihički previše potrošimo u polufinalu. Ne možete reći da nismo htjeli, jednostavno nismo imali snage. I kad smo vodili, nije to bilo to. Španjolci su se nudili više puta tijekom susreta, no nismo imali snage ugrabiti tu priliku. Bili smo motivirani, no ima dana kad ne možete, kada tijelo ne sluša.
Nakon poraza od Španjolaca Balić je bio tužan, razočaran, ali, ne i ljutit.
- Tužan sam jako, ipak su OI nešto posebno. Razočaran sam jer smo mogli igrati puno bolje na cijelom turniru. No, zbog svih tih ozljeda, operacija i pehova nismo imali dovoljno zajedničkih treninga i to se osjetilo kako je turnir odmicao.
Je li četvrto mjesto prihvatljiv plasman?
- Jest, zašto ne bi bio? Ostali smo u vrhu. Jedino nam smeta ta “drvena” medalja, imamo ih tri. Deset reprezentacija borilo se za polufinale, mi smo ga izborili. Imali smo najtežeg protivnika u četvrtfinalu, Dansku, i dosta smo se potrošili. U polufinalu protiv Francuza slična utakmica. Mogli smo možda i mi pobijediti, recimo uza zrnce više htijenja u obrani, uz neku obranu vratara u pravom trenutku.
I sami rukometaši očekivali su medalju, pa Ivano razumije da će sportska javnost biti razočarana.
- Javnost ima pravo biti razočarana jer mi smo jedna od četiri-pet najboljih reprezentacija, koja uvijek ide na medalju. Moramo se dobro pripremiti za SP u Hrvatskoj, no nijedna medalja na idućim natjecanjima ne može biti kompenzacija za propušteno olimpijsko odličje.
Baliću je 29 godina, pa se samo po sebi postavlja pitanje hoćemo li ga vidjeti u Londonu.
- U onih posljednjih pet minuta, kada vidite da vam je izmakla bronca, svašta vam prođe kroz glavu. No, budem li zdrav i ako me izbornik pozove, bit ću na raspolaganju. (Dražen Brajdić, Večernji list)
Olimpijski pobjednici iz Atene u Pekingu su ostali bez odličja. U susretu za treće mjesto Španjolska je pobijedila Hrvatsku 35:29 (12:14) i tako po treći put uzastopce osvojila olimpijsku broncu. Hrvatska je odigrala dobro prvo poluvrijeme, no u nastavku utakmice počeli su problemi. Nekako smo se držali do 40. minute, no tada je uslijedio potpuni slom. Obrana je curila na sve starne i jednostavno u napadu nismo uspjeli toliko zabiti koliko smo primili.
Nažalost, propustili smo veliku priliku osvojiti olimpijsku medalju, jer niti Španjolci nisu briljirali, samo su uzeli ponuđeno. Što uostalom i potvrđuje podatak da su im Islanđani u polufinalu zabili čak 36 pogodaka.
Hrvatska je kao i u polufinalu protiv Francuske odlično otvorila susret. Praktički cijelo prvo poluvrijeme smo bili u vodstvu, a u tri navrata smo imali i dva pogotka viška (3:1, 8:6, 14:12) s koliko je i završen prvi dio. Španjolci su stalno bili u zaostatku, no uporno su se vraćali. Na životu ih je držao Hombrados, koji je u prvom poluvremenu sakupio osam obrana. Drugi dio utakmice Španjolska je otvorila serijom 3:0 i to su bile prve naznake problema. U 43. minuti Španjolska je prvi put na utakmici imala dva pogotka viška (21:19), a šest minuta kasnije je bilo i plus 3 (25:22). Jedanaest minuta prije kraja ‘Furija’ je pobjegla na plus četiri i tu je priči bio kraj.
Najefikasniji igrač u hrvatskim redovima bio je Domagoj Duvnjak sa sedam pogodaka bez promašaja, no u završnici je prodao dvije lopte za španjolske kontre. Zlatko Horvat, Goran Šprem i Petar Metličić su dodali po četiri pogotka. Ivano Balić je postigao dva pogotka iz osam pokušaja, dok je Blaženko Lacković ponovo bio nevidljiv. U španjolskim redovima najbolji su bili Juan Garcia (7) te Carlos Prieto (7).
Dominiković na rubu plača
“Čak i kad smo vodili u prvom poluvremenu, imao sam loš predosjećaj da utakmica neće završiti dobro. Žao mi je što smo pali bez ispaljenoga metka,” rekao je Lino Červar i dodao da su njegovi igrali jednostavno ‘pukli’ u nastavku:
“Teško je uopće komentirati ovu utakmicu u kojoj smo imali previše umornih i neraspoloženih igrača, a pogotovu se to odnosi na iskusnije igrače. Utakmica sa Francuskom nas je iscrpila, a Španjolci su očito pronašli više snage i motiva, jer sam primijetio da u polufinalu protiv Islanda nisu tako izgarali kao danas. Samo po ovoj utakmici ne valja stvarati loš dojam o našem nastupu, ušli smo među četiri reprezentacije, pobijedili europske prvake Dance, iako smo imali toliko ozljeda i problema. Žao mi je jedino što smo u drugom dijelu klonuli tijelom i duhom, te igrali bez žara”, kazao je Červar.
Najbolji igrač svijeta Ivano Balić također je ostao bez snage i svježine u ključnom drugom dijelu: “Ima dana kada te tijelo više ne sluša, a to je bio slučaj danas. Nisu ni Španjolci igrali nešto posebno, no strašno je kako smo mi pali u zadnjih 10 minuta, a pali su upravo oni igrači koji zbog ozljeda i operacija nisu prošli pripreme. Mi smo reprezentacija koja uvijek ide na medalju i shvaćam da će ljudi u Hrvatskoj biti razočarani četvrtim mjestom i drvenom medaljom. Mi igrači smo ipak najviše razočarani. Daj Bože da se ovolika nesreća sa ozljedama i bolesti ne ponovi više, nadam se da ćemo za Svjetsko prvenstvo kod nas biti zdravi, a onda rezultat više ne bi izostao”, izjavio je Balić.
“Svaki od nas je napravio maksimum, no nije izgledalo dobro od samog početka, iako smo vodili. Žao mi je i strašno sam razočaran. Prelako smo im dopustili da se odvoje u drugom dijelu. Dobili smo Dance, onda nas je šokirala utakmica sa Francuzima, a za broncu nismo imali snage”, bio je na rubu plača Davor Dominiković.
“Jedno su želje, a drugo mogućnosti. Trebali smo u prvom dijelu otići sa više pogodaka prednosti, a u drugom dijelu smo se raspali. Ne sjećam se kada smo u jednom poluvremenu primili čak 23 zgoditka, pa toliko ne primimo u 75 posto naših cijelih utakmica”, kazao je Igor Vori.
(Sportske novosti)
“BILI SMO blizu, ali razorili su nas onim zeppelinima”, razočaran je bio najbolji hrvatski rukometaš Ivano Balić nakon što su Francuzi poslali kauboje u borbu za treće mjesto.
Posebno loš dan imali su vratari, ali Balić misli kako njihov učinak nije bio presudan u polufinalnom porazu. Atraktivnim su napadima u nekadašnjem hrvatskom stilu Francuzi srušili moral ekipe i poljuljali im samopouzdanje. “Kad u napadu više nisu imali rješenja, zabijali su nam golove iz zeppelina. To je loše za moral. Mi to najbolje znamo, zabili smo ih više od sto u zadnjih šest godina. Zadnjih deset minuta nismo bili dovoljno agresivni, mislim da je to možda presudilo. Ali sad je najvažnije odmoriti se i ući u borbu za treću mjesto i brončanu medalju”, kaže Balić.
“Protiv Francuza je uvijek gusto, tvrdo. Ovoga puta je prevagnulo na njihovu stranu”, kaže Balić koji se na ozljedu zbog koje je propustio nekoliko utakmica nije želio vaditi: “Svaka ozljeda je korak unatrag, ali to nije opravdanje”.
Dodao je Ivano tužnu, ali i istinitu rečenicu.
“Razočaranje je veliko jer smo bili blizu finala. Razočaranje je veliko i zato što su Igre svake četiri godine, pitanje je hoćemo li uopće imati novu priliku.”
Losertu izmaklo treće zlato
Bez obzira na Balićeve tvrdnje, nakon utakmice najteže je bilo vratarima. Nije bio njihov dan, francuski šutevi ostajali su nerješive enigme. Posebno je tužan bio Losert, koji je jedva dobio priliku iako Alilovića nikako nije išlo. “Žao mi je što nisam uspio osvojiti svoju treću Olimpijsku medalju, ali i dalje imamo priliku za broncu”.
Lacković: Trebao sam ih izbušiti iz vana
Protiv neprobojne francuske obrane Hrvatskoj je za pobjedu bio potreban šut izvana. A njega danas nije bilo. Lopta nikako nije htjela ući u mrežu, Omeyer je branio sve što je stigao. No, nije to samo ni njegova zasluga; previše lopti potrošeno je nerezonski, kad se akcija nije uspjela izraditi i više nije bilo druge opcije nego opaliti - pa što bude.
Posebno je zakazao čovjek s haubicom u ruci, Blaženko Lacković. I to mu nije bilo teško priznati. “Trebao sam im izbušiti mrežu sa devet metara, izvlačiti obranu vani i tako otvoriti više prostora na crti. Da mi je to uspjelo Francuzi bi postali nesigurniji, otvorile bi se rupe u toj gustoj obrani. Odigrali smo solidno, borili se, ali danas su bili bolji”, kaže Lacković.
Vori: Primili smo previše glupih golova
Još jedna tipična utakmica između Hrvatske i Francuske, reći će Igor Vori. Grubo, čvrsto, s neprobojnim obranama. Igralo se gol na gol kao što se i očekivalo, ali… “Nismo smjeli primiti toliko glupih golova u drugom poluvremenu. Ne treba više pričati o ovoj utakmici, Francuze treba što prije zaboraviti. Idemo po broncu”, rezignirano je zaključio Igor Vori.
Mirza Džomba današnju utakmicu gotovo da i nije odigrao, na teren je ulazi samo kad bi trebalo opaliti sedmerac. Novinari su se nadali da će od Džombe nakon susreta dobiti objašnjenje, ali on nije bio raspoložen za izjave. Progovorio je zato njegov partner na krilo Goran Šprem. “Ne znam zašto smo izgubili. Teško je reći nešto pametno nakon ovakve utakmice. Imali smo veliku priliku i propustili je, ali čeka nas još borba za broncu”, kaže Šprem.
(index.hr)
Suci su držali ruku u zraku, prijetio je pasivan napad, Francuzi su imali deveterac. Narcisse je krenuo, bacio ‘cepelin’, napravili su nekoliko blokova i Abalo je lako zabio. Koji trenutak kasnije, ista situacija na drugoj strani. Trojica naših stoje u ‘zidu’, Lacković skače i pogađa u blok dvaput zaredom. Bez ikakve ideje, organizacije. I tu je razlika između Hrvatske i Francuske…
Na posljednjih nekoliko natjecanja stalno se ‘tučemo’ s Francuzima u završnicama. Na SP-u su nas izbacili u četvrtfinalu nakon savršenog učinka u skupini, mi njih u polufinalu EP-a u Norveškoj. U Pekingu je opet došao red na njih, dobili su nas dvaput i dokazali da su u ovom trenutku bolji. Što je i logično…
Zašto logično? Zbog ovoga: Mirko Alilović je obranio prvu loptu u 27. minuti, ukupno pet za 60 minuta. Thierry Omeyer? Čak 17! A od golmana se ‘živi i umire’ u rukometu, u ovakvim utakmicama pogotovo… Ajmo dalje: Lacković šut 0-6, Narcisse 6-9, Metličić 2-7, Burdet 6-7… Promašili smo i tri penala iz šest pokušaja.
Tako se do pobjede ne može. Još ako ti je i Balić ‘polovičan’, ako ti iz nekog razloga na klupi gotovo cijelu utakmicu provedu i Džomba i Losert, ako ti nezagrijani, hladni i neiskusni Duvnjak prvi put u igru uđe četiri i pol minute prije kraja, ako ‘prodaš’ čitavo čudo lopti… Ništa, uzmimo bar broncu, i ona lijepo sjaji… (24sata)
Hrvatska rukometna reprezentacija ipak neće igrati u finalu olimpijskog turnira nakon što su poraženi od Francuske rezultatom 23-25. U borbu za broncu ‘pakleni’ kreću u nedjelju u 7.30 sati protiv poraženog iz susreta Španjolska – Island.
Červarovi izabranici vrlo su dobro ušli u utakmicu, strpljivo u napadu i čvrsto u obrani.
Požrtvovna igra rezultirala je vodstvom 9-6 u 16. minuti nakon golova Šprema i Vorija. Kada je u 20. minuti drugo isključenje zaradio Bertrand Gille, koji je vrlo dobro izolirao Ivana Balića, činilo se kako će Hrvati uspjeti ‘prelomiti’ utakmicu već u prvom dijelu. Međutim, kod ‘tricolora’ su raspoloženi bili ljevaci Abalo i Burdet koji su serijom 5-1 doveli svoju momčad u vodstvo.
Džomba je imao priliku izjednačiti rezultat 15 sekundi prije kraja prvog dijela iz sedmerca, no sjajni Omeyer brani njegov udarac pa se na odmor otišlo s golom zaostatka (11-12). U prvom dijelu neprimjetni Narcisse, razigrao se početkom nastavka i odveo Francuze na dva pogotka prednosti. Međutim, Hrvatska je odgovorila preko Gorana Šprema. Junak utakmice protiv Danske odgovorio je trima pogocima zaredom za vodstvo ‘paklenih’. Do sredine drugog dijela igra se pogodak za pogodak i u tom su razdoblju Špremove pogotke zamijenili oni Zlatka Horvata i Drage Vukovića, dok je kod ‘tricolora’ i dalje nezaustavljiv bio Narcisse.
No, hrabra igra Vukovića i Horvata nije bila dovoljna pa Abalo dvama uzastopnim pogocima vraća Francuzima vodstvo 21-20. Naši nisu uspjeli prebroditi krizu te je Narcisse u 54. minuti doveo svoju momčad na +2. Tri i pol minute prije kraja vrlo dugačak napad upropastio je Lacković, no niti Abalo s druge strane nije precizan. Izgubili smo loptu i u sljedećem napadu, a fenomenalni Narcisse cepelinom stavlja točku na i. (Jutarnji list)
Francuzima u polufinalu nedostaje Fernandez, dok Červar nema problema s ozljedama (Vukića je više nego spretno zamijenio Šprem, Balić se oporavio). Bajrots-i (luđaci), kako francuska javnost tepa svojim miljenicima, bacili su nam rukavicu, podsjetili se Atlante 1996., kada su poraženi u polufinalu olimpijskog turnira i najavili osvetu, ujedno i svoje prvo olimpijsko finale.
“Sigurno je da nas se Francuzi boje, ali šanse su nam podjednake. Na terenu su dvije ekipe s najboljim obranama na svijetu i odlučivat će nijanse. Pripremili smo im 3-2-1 obranu, vjerujemo u sebe i u pomoć naših navijača”, uoči susreta kazao je Slavko Goluža, prvi Červarov pobočnik.
Hrvatska ima prvi napad; lijepo Metličić prenos loptu Horvatu koji poentira za vodstvo nakon 40 sekundi. Francuska je krenula u svojoj standardnoj 5-1 defanzivnoj formaciji, s isturenim Gilleom. Branimo se iz prostora, Girault bez problema matira Alilovića. Valčić uz dosta sreće realizira naš drugi napad, Francuzi brzo kreću na drugu stranu, Lino traži da zbijemo sredinu… Lopta iz sredine prolazi do Abaloa na desno krilo, Francuska ima 2:2. Žuti karton za Karabatića zbog prekršaja nad Valčićem. Imamo novi napad, naši vanjski igrači mijenjaju mjesta, Metličić gađa vratnicu, ali lopta se odbija u ruke Valčića. Dinart prekršajem zaustavlja Vorija, suci vraćaju na devet metara. Kreće Ivano Balić, Gille ga zaustavlja na jedini mogući način: prekršajem za sedmerac uz žuti karton. Omeyer skida loš udarac Džombe.
Na 3:2 dovodi nas Balić, dobra je vijest da je Ivano raspoložen. Prekrasan pogodak kroz uši francuske hobotnice na vratma. Karabatić prolazi na drugoj strani, Alilović brani., ali suci su vidjeli prekršaj Metličića. Sedmerac ponovo izvodi Girault, i ponovo je uspješniji od Alilovića.
Krenulo je i Metličića, koji zabija pored nemoćnog Karabatića. Francuzi odmah kreću u kontru, Girault brutalno ruši Valčića u tom naletu, ali lopta je za Francuze. A Valčić je na klupi. Burdet pogotkom zaključuje dugi francuski napad preko našeg bloka.
Drugi pogodak Balića za 5:4! I to kakav, pravi balićevski u padu, od parket, pa do Omeyerovih rašlji. No, ostali smo bez Lackovića koji ulazi u vrat Karabatiću, a francuski strijelac poentira za novo izjednačenje (5:5).
Valčićev udarac sida Omeyer, ali ipak zabijamo s igračem manje. Strijelac je Horvat, imamo vodstvo 6:5, 13. je minuta. Kroz ruke Valčiću brzopotezno uzvraća Burdet. Lackovića na drugoj strani ponovo zaustavlja Omeyer, ali napad ne realiziraju ni Francuzi. Idemo u kontru, Horvata je pomeo B. Gille u prostoru, Džomba ide na sedam metara. Ovaj put uspješniji je od strašnog Omeyera. Ne smijemo mu dopustiti da se razbrani. Francuzi ne uspijevaju dugo zadržati loptu, mi preko Lackovića tražimo krilo, Šprem je spreman i imamo plus dva u 16. minuti (8:6). Giault radi prekršaj u napadu, Vori sam ide u kontru i zabija za plus tri. Ali Burdet nam ponovo uspijeva zapapriti, Ftrancuzi se vraćaj na minus dva.
Na crtu ide Sulić, kombinira s Balićem, ali udarac našeg čarobnjaka na prolazi. Sulić faulira B.Gillea za novi sedmerac. Girault je treći put uspješniji od Loserta, Francuska se vratila. Udarac Lackovića brani Omeyer, ali izborili smo devet metara. Novo isključenje za Francusku; B.Gille drugi put leti vani nakon svega 20 minuta igre! To će bitno promijeniti pristup Francuza u utakmici. Gille je dvominutni prisilni odmor zaradio prekršajem nad Balićem. Horvat nas sjajnim pogotkom s krila vraća na plus dva (10:8). Horvat ponovo zabija, ali Girault je podmetnuo koljeno, suđen je prakršaj u napadu.
Puštamo Abaloa, Francuzi nam zabijaju s igračem manje. Onesta mijenja čuvara na Baliću, novi krvnik je Girault. Francuzi jure prema izjednačenju, nakon što nismo uspjeli realizirati napad. Abalo ne uspijeva, ali Metličić predaje loptu Budetu koji zabija za 10:10. Nevjerojatno, opet ne uspijevamo organizirati napad, i umjesto da odemo na plus tri (imali smo 10:9 i napad), a gubimo 11:10. Burdet je ponovo taj koji nas uništava. Lino zove time out. Tijekom kojeg je igračima rekao: “Igraju isto. Idu do gola. Baliću, sjedi dolje”. Bravo Lino.
Balić u nastavku uspijeva izjednačiti. Karabatić spušta na crtu za Gillea, ali uslijedila je prva prava obrana Alilovića. Karabatić je u prodoru pomeo Horvata i Metličića, ali suci puštaju i priznaju pogodak. Tri minute su do kraja prvog dijela, 12:11 je za Francusku.
Alilović ide u seriju; brani šut Karabatića. Lacković je blokiran, Abalo ide sam u kontru, pogađa za dva razlike, ali suci su vidjeli prijestup. Ostajemo na minus jedan (12:11). (www.index.hr)
Hrvatske rukometaše u petak čeka olimpijski polufinale, utakmica koja im otvara vrata obrane olimpijskog naslova. No, prepreka je ovaj put mnogo viša od one atenske kada su Červarovi izabranici u finalu igrali protiv Mađara. Sada su im suparnici tjelesno iznimno moćni Francuzi.
No, za ulazak među četiri najbolja naši su pobijedili jednako tjelesno snažne Dance. U sportu je najslađe pobijediti one koji vas izaberu kao najpoželjnijeg suparnika. A Danci su procijenili da će im Hrvati u olimpijskom četvrtfinalu biti lakše premostivi.
No, nisu to bili jedini motivi naših igrača. Mirza Džomba kaže:
- Mogli su pobijediti s manje od šest pogodaka i igrati s Poljacima, no htjeli su nas i sada mogu lijepo kod kuće navijati za nas. Dodatni motiv bilo nam je to što smo čuli da nas pomalo otpisuju, da smo gotovi, da je taj četvrtfinale kraj našeg naraštaja.
Hrvatska za treću olimpijsku rukometnu medalju treba jednu pobjedu u sljedeća dva susreta.
- Francuzi imaju motiv još iz Atene, igrali su savršeno pet utakmica i onda izgubili u četvrtfinalu od Rusije. Izgubili smo u skupini od njih, igrali smo bez Ivana i dobar dio utakmice bez isključenog Metličića. I bez njih igrali smo kvalitetno. Francuzi su jako čvrsti u obrani, tjelesno su jači od nas. Teško je probiti njihovu obranu. No, i oni se izgube kada igramo agresivno obranu 3-2-1. Izgubili su jednog važnog igrača, ozlijedio im se Fernandez, i budemo li u obrani igrali kao protiv Danske, imat ćemo dobre izglede.
Junaci pobjede nad Danskom bili su krilo Goran Šprem i vratar Mirko Alilović. Ne pamtimo kada su se naši toliko veselili nekoj pobjedi koja ne donosi medalju.
- Četvrtfinale je uvijek najvažniji. Možete igrati briljantno u skupini, no izgubite li četvrtfinale, niste napravili ništa. Veselje je bilo veliko jer smo ostali u svjetskom vrhu, jer ćemo se boriti za medalju. Potrudit ćemo se iz petnih žila da olimpijski pobjednici budemo i sljedeće četiri godine. Pokazali smo da nismo prestari, prespori i preslabi. U toj utakmici pobijedili smo na mišiće, što nije tipično za nas, i zbog toga sam presretan - objašnjava Šprem.
Svi se naši igrači još jako dobro sjećaju poraza u četvrtfinalu na Svjetskom prvenstvu od Francuza. Taj film unatrag nakratko vrti i vratar Mirko Alilović.
- Taj poraz ne možemo prežaliti jer smo tada igrali najbolje. Najopasniji francuski igrač je Narcisse, poslije njega Karabatić, no pojedinci neće odlučiti o pobjedniku, pogotovu ne budemo li igrali dobro u obrani. (Dražen Brajdić, Večernji)








