Zbog udarca u oko, još na utakmici sa Slovacima, Domagoj Duvnjak preskočio je trčanje u maksimirskoj šumi.
- Posrijedi je hematom. Prije me boljelo jače, sada je sve bolje, ali nisam trčao kako me ne bi propuhalo – kaže mladi reprezentativac.

Hoćemo li o Poljacima ili o suparnicima u finalu?

- Ha, ha, ja bih radije o Poljacima, jer mi nismo još u finalu. Gledao sam neke utakmice Poljaka u drugom dijelu natjecanja. Odlični su, jako su podignuli igru.

U prvom krugu izgubili su od Makedonije u Varaždinu. I to nešto govori?

- Mi nismo reprezentacija koja bi nekoga podcijenila, a naročito ne momčad koja se plasirala u polufinale nakon što u drugi dio natjecanja nije prenijela ni bod. Poljaci imaju tri pobjede u nizu i to je za nas veliko upozorenje.

Kako zamišljate ponedjeljak nakon što osvojimo svjetsko naslov?

- O tome nisam razmišljao. A iako smo do sada bili superiorni na ovom prvenstvu, još smo daleko od svjetskog naslova.

Domagoj Duvnjak (20) rođen je u Đakovu. Tamo je završio Opću gimnaziju.

- Zbog obveza u rukometu, četvrtu godinu polagao sam razredne ispite. Volio bih jednoga dana upisati privatnu visoku školu menadžmenta, želio bih imati još jednu diplomu.

Jako ste vezani za obitelj?

- Svaki dan sam u kontaktu s njima. Tata je bio na utakmicama s Mađarima i Slovacima, doći će opet na polufinale i finale, a mama je stalno tu. Mnogo mi znači kad su uz mene, a sve što sam do sada napravio u karijeri dugujem ocu. Zbog njega sam postao rukometaš.

Veliki ste vjernik?

- Da, idem u crkvu svake nedjelje.

Ići ćete i na dan finala?

- Ići ću ako budem mogao. Pomoliti se za svjetski naslov.

Za koji nogomentni klub navijate?

- Za Liverpool. Kopljar i ja veliki smo navijači redsa.

U Hrvatskoj?

- Neopredijeljen. Volim gledati jake europske utakmice i volio bih kad bi Dinamo igrao u Ligi prvaka. Zadnji put sam u Maksimiru bio na utakmici s Hamburgerom.

Zadovoljni ste s 80.000 eura u RK Croatia osiguranje?

- Prezadovoljan! Svi moji planovi vezani su uz Zagreb.
(Večernji list)

ZAGREB - Uvjerljivo najbolji hrvatski strijelac na dosadašnjih osam utakmica je Ivan Čupić, koji je “sa svojih devet prstiju” postigao ukupno 48 pogodaka iz 62 udarca koji je uputio na suparnička vrata.

To čini fenomenalnih 77 posto učinkovitosti. Iako je po broju pogodaka s trećeg mjesta u posljednjem kolu pao na deveto mjesto, on je i dalje treći ostao po spomenutom postotku i od njega su bolji tek Poljak Tomasz Tluczynski (82 posto - 49 pogodaka, 60 udaraca) i Francuz Michael Guigou (81 posto - 38 pogodaka, 47 pokušaja).

Jedan je kolega hrvatski novinar šaljivo - i nimalo zlonamjerno - primijetio kako bi Čupić sa svih deset prstiju vjerojatno postigao 55 pogodaka. No, mora se napomenuti kako je Čupić čak 17 pogodaka postigao iz sedmeraca (17/21).

Ostalih hrvatskih igrača nema pri vrhu liste najboljih strijelaca, a iza Čupića slijede Domagoj Duvnjak sa 32 i Igor Vori sa 31 pogotkom.

Zagrebov igrač, Makedonac Kiro Lazarov, uvjerljivo je najbolji strijelac nakon drugog kruga jer je postigao čak 77 pogodaka. No, njegova je mana što je za to potrošio čak 143 lopte.

U dosadašnjih osam utakmica najbolji je hrvatski igrač Igor Vori. Naš div na crti ima nevjerojatnu snagu. Od ukupnih osam sati igrao je čak šest sati, 25 minuta i 20 sekundi - i to u oba smjera. Nadalje, najbolji je i po asistencijama (31), treći naš igrač po broju pogodaka. Zabio je 31 iz 40 udaraca i ima najbolji učinak (31/40 - čak 78 posto).

Vratarski tandem Alilović - Losert puno je učinio na izgradnji osam uzastopnih pobjeda. Veteran Venio Losert dijeli deseto mjesto po ukupnom učinku - obranio je 43 udarca od 114 upućenih na njegova vrata (38 posto). Kategorija je to u kojoj je Šveđanin Per Sandstrom skinuo 44 posto udaraca (52 od 118) dok je po broju samih obrana ne računajući postotak, najbolji Tunižanin Magaiez (110 obrana), a od polufinalista Danac Hvidt sa 101 obranom.

Ukupno gledano, naši u pojedinačnim usporedbama nisu u vrhu, ali je zato velik broj igrača dao veliki doprinos.
Momčadska igra - naglasio bi izbornik Červar. (JL)

Naizgled ogled s Francuskom nije bio toliko važan, no pobjeda koju je Hrvatska zasluženo slavila itekako je mnogo učinila za samopouzdanje hrvatske reprezentacije koja je bez Balića i Metličića pokazala Francuzima da su itekako pobjedivi…

Francuzi možda nisu otkrili sve karte, ali im sigurno nije bilo svejedno što su ostali bez ikakve šanse protiv Hrvatske. Tricolori sada znaju kakav ih pakao čeka u finalu, uspiju li, jasno, Hrvatska i Francuska proći svoje polufinalne prepreke, Poljsku i Dansku.

Lino Červar ima na što biti ponosan, hrvatski učinak za sada je - osam od osam. No, sigurno je i danas dva najteža ogleda tek čekaju, jer uz ovu euforiju na tribinama i u cijeloj zemlji - svi očekuju da taj učinak bude 10 od 10. To bi uistinu bila perfekcija…

Izbornik je sigurno bio prezadovoljan, mada ga muči prehlada i promuklost: “Svaka pobjeda je draga, pa i ova. Čestitam Francuskoj na fer igri; jako ih poštujem, kao i njihovog trenera, uvjeren sam da će oni igrati u finalu SP-a. Oni su jako kvalitetni i očekujem ih u finalu.”

Izbornik se dotaknuo oba polufinala, a pohvalio je i zagrebačku publiku: “Rekao sam da očekujem da će Francuska biti finalist, a jasno da pozitivno razmišljam i da ćemo mi dati sve od sebe da dobijemo Poljsku. Moramo biti realni, bit će to teško, morat ćemo dati sve od sebe i pružiti vrhunsku igru. Moramo taktički odigrati jako dobro, znamo da neće biti lako, ali uz ovakvu publiku - koja je isto napredovala u igri - čeka nas pravi pakao u petak. Zovem ih još jednom da i mi i oni još bolje igramo, premda će naravno biti teško.”

Bez Balića i Metličića Hrvatska je djelovala jako dobro: “Jako sam zadovoljan pristupom i nastupom svojih igrača. No, moramo biti čvrsto na zemlji, nama su jako potrebni i Pero i Balić i znamo da ne možemo bez njih. Ali večeras su bili odlični i mladi igrači, pa ih moram pohvaliti.”

Od dvojice briljantnih u hrvatskim redovima - Igora Vorija koji je iz igre gađao 8 od 8 (poput Hrvatske na SP-u) i Venija Loserta koji je skinuo 14 lopti - za presicu je izabran sjajni vratar: “Najvažnije je da nismo kalkulirali i da nismo birali protivnika. To pokazuje da imamo samopouzdanja i da vjerujemo da ćemo u polufinalu slaviti te igrati u finalu.”

Francuzi, jasno, ovim porazom nisu previše izgubili, ali ih čeka vrlo težak posao u polufinalu protiv Danske. Claude Onesta pohvalio je hrvatsku vrstu: “Čestitam Hrvatskoj na jako dobroj utakmici. Mislim da je i Francuska odigrala dobro. Za nas je svaka utakmica jednako ozbiljna. Bila je to prava borba dviju momčadi, bitno je da nema ozljeda. Važno je dobro se pripremiti za polufinale, i ne smijemo razmišljati o finalu. Igramo protiv Danske koja je jako dobra ekipa i moramo je ozbiljno shvatiti. Ako se ove dvije ekipe opet sretnu u finalu, to će biti velika fešta rukometa.”

Kod Francuza nije bilo Omeyera na golu, ali i više nego dostojno zamijenio ga je Karaboue s velikih 19 obrana. Na presicu je ipak stigao Xavier Barachet koji je postigao jedan pogodak: “Danas smo izgubili, ali bez obzira na to, mi smo se trudili, znali smo da treba odmoriti neke igrače. Važno je i da nema ozlijeđenih, te da se u miru možemo pripremiti za polufinale koje svakako namjeravamo dobiti, a možda se opet sretnemo s Hrvatskom u finalu, što je naša želja.” (www.sportnet.hr)

SUSRET “rezervnih” momčadi Hrvatske i Francuske završio je sjajnom osmom uzastopnom pobjedom “kauboja” na ovom Svjetskom prvenstvu, bilo je 22:19.

Hrvatska tako kao prvoplasirana momčad skupine I ide u polufinalu na drugoplasiranu momčad skupine II, reprezentaciju Poljske. U drugom polufinalu sastat će se Francuska i Danska.

Bila je to još jedna sjajna utakmica naših reprezentativaca koji su susret započeli u nešto izmijenjenoj formaciji. Šansu je tako dobio gotovo zaboravljeni Goran Šprem te visoki Kopljar koji je mijenjao Metličića. No, ni jedan ni drugi nisu iskoristili šansu, odnosno pokazali nešto više od ostalih.

Tako su u našoj momčadi opet briljirali oni isti, koji to rade konstantno. Prvenstveno se to odnosi na Igora Vorija koji je danas i bio igrač utakmice te Domagoja Duvnjaka.

Od pozitivnih iznenađenja u ovom susretu, ako ih tako možemo nazvati, ističu se Blaženko Lacković, koji je izgleda sjajno tempirao formu za polufinale te Venio Losert koji je nizom obrana umalo preoteo naslov igrača utakmice nezaustavljivom Voriju.

Sjajna je spoznaja da ćemo u polufinalu imati dva vrlo raspoložena vratara, kako za nas tako i za njih, bit će spokojniji…

Opet je večeras naša obrana bila u prvom planu, što govori i samo 19 francuskih golova u našoj mreži, što je pak upravo fantastičan podatak. Nisu imali puleni Oneste odgovora na našu obranu sa isturenim Vorijem, pa ni velikan poput Nikole Karabatića.

Istina, i Francuzi su odmarali nekolicinu igrača, prvenstveno vratara Omeyera( njihov rezervni vratar pokazao je karakter i kvalitetu, obranivši nekoliko vrlo teških udaraca) te Jeromea Fernandeza i dijelom Narcissea.

Međutim, ukoliko se opet susretnemo opet u finalu sigurno će ova utakmica biti u podsvijesti francuskom izborniku, znat će da Hrvatska ima kvalitetniji kadar i da se ne može osloniti na svoje rezervne igrače koliko on to želi.

Što se nas tiče, mi sve moramo zaboraviti i krenuti od nule…Očekuju nas dvije jako teške utakmice, sigurno najteže do sada, a za to je potrebna maksimalna sprema i koncentracija… (index.hr)

Dvojica najiskusnijih igrača Hrvatske Petar Metličić i Igor Vori, poput izbornika Červara, pozivaju na oprez uoči posljednjih utakmica, u kojima će se kovati nova rukometna medalja. Počeli su sa snovima, a danas, kaže Igor Vori, s medaljom već spavaju.
Više se ne bježi od uloge favorita?
- Čvrsto smo na zemlji i ne smijemo se poljuljati nakon ovih sedam uzastopnih pobjeda. Gledamo na sljedećeg protivnika, danas na Francuze, sutra na tko zna koga i već počinjemo spavati s medaljom. Uložili smo puno truda, dobili puno udaraca koji su već prošli uz publiku koja je ponudila nezaboravan doček u Splitu i Zagrebu. Jako sam umoran, ali ne smijemo o tome sad razmišljati - kaže Igor Vori.

Iz druge skupine možemo dočekati čak četiri momčadi.
- Ja sam, recimo, djelomično siguran da će proći Danska i Poljska, koje su prvi krug odigrale nešto lošije. Sada su u dobroj formi. Pričekajmo danas imamo Francuze, a nakon toga se moramo dobro pripremiti. Bez obzira na to tko će nam doći, mi ne razmišljamo ni o čemu osim o pobjedi.

Kapetan Petar Metličić zadovoljan je načinom na koji je Hrvatska još jednom došla u polufinale.
- Sve je bilo kako se poželjeti može, a prvi put ne moramo u posljednjoj utakmici odlučivati o daljnjoj sudbini. Ovo je prilika u kojoj ćemo tražiti izgubljenu svježinu. Moram pohvaliti sve suigrače, posebno mlade koji su pokazali određenu zrelost i mirnoću.
Kapetan se ne opterećuje protivnicima jer zna da najviše ovisimo o sebi samima.
- Uputio bih poruku svima: “znamo što hoćemo, moral nam je visok i želimo otići do kraja” - više od toga Metličić nije trebao reći.
(Sportske novosti)

Mirko Alilović:
- Ovo nam je već četvrta utakmica u pet dana, jasno da smo iscrpljeni. Danas ćemo se zato prvo dobro naspavati. Tek potom slijedi priprema za Francusku. Napokon i jedna utakmica koja nam ništa ne znači. Više će to biti susret za prestiž, te možemo biti opušteni.

Jakov Gojun:
- Ma, bitno je da smo mi ovo pobijedili i da smo se plasirali u polufinale. Nećemo sada razbijati glavu s tim, tko će nama doći tada za suparnika. Bitno je da mi dajemo maksimum pred ovakvom publikom.

Domagoj Duvnjak:
- Sve su momčadi iz druge skupine, dakle u Zadru, odlične. Mi ćemo, ma kako se zvao suparnik, morati dati maksimum od sebe za prolazak. Nadam se da ćemo odigrati svoje i ući u finale. Mislim da nam je čak i svejedno tko će nam biti suparnikom u polufinalu, jer su sve momčadi podjednake kvalitete.

Blaženko Lacković:
- Napravili smo ogroman uspjeh ulaskom u polufinale, sad slobodno možemo reći da se nadamo odlasku do samoga kraja. U utakmici sa Slovačkom željeli smo se što prije odvojiti, a paralelno smo odmarali i neke igrače. Slijedi utakmica s Francuskom i dat ćemo sve od sebe da i u tom susretu pobijedimo, makar je najveća želja da ostanemo zdravi, da se nitko ne ozlijedi prije posljednje dvije utakmice koje su našoj generaciji od životne važnosti. (Sportske novosti)

Hrvatska reprezentacija ostvarila je i sedmu pobjedu na Svjetskom prvenstvu. U Areni je pala Slovačka (31-25), a protiv Francuske će naši pokušati osigurati prvo mjesto u grupi
Kad nešto ide kako treba, priželjkivano, nema razloga mijenjati. Hrvatska na SP-u ide prema svim očekivanja, pa je Lino Červar i protiv Slovaka počeo u sastavu kao na posljednje dvije utakmice, protiv Šveđana i protiv Mađara. Bile su to dvije utakmice u kojima smo dugo lomili protivnike, ali što je najvažnije pali su i jedni i drugi.

Ni Slovaci nisu bili lagan zalogaj. Predstavili su se u stvarno kvalitetnom svjetlu.
Počeli smo s Duvnjakom, Metličićem i Tončijem Valčićem vani, Hrvatinom i Čupićem na krilima, te Vorijem i Alilovićem. Standardna postava, kao i standardna 3-2-1 obrana. Samo što ovaj put obrana baš i nije obavljala svoj posao. Naročito ne u prvih 15 minuta. Slovaci su držali egal preko krila. Braća Stranovsky, Martin desno i Tomaš lijevo trpali su kako su god htjeli. Čak natjerali Červara da već u 11. minuti mijenja golmane. Losert umjesto lošeg Alilovića.

Naš briljant u uvodu je bio Domagoj Duvnjak. Zabio tri strašna projektila, podijelio nekoliko lopti na krilo za Hrvatina koji je do odmora zabio četiri, ali i promašio tri zicera. U 15. minuti je nakon gola Martina Stranovskog bilo 10:9, preko Valčića i Hrvatina odlazimo na +3 (12:9). Obrana je puštala na oba krila, ali smo zaustavili slovačkog šutera i najopasnijeg igrača Františeka Šulca. Pivot Szucs je promašio dva zicera i polako je krenulo odvajanje.
U 19. je ušao Ivano Balić umjesto Duvnjaka, ušli su i Kopljar (Metličić) i Lacković (Valčić). Ništa nismo izgubili. Dapače. Balić je strpao dva s poda u svom stilu, nešto predivno… Lac zabio dva, drugi u posljednjoj sekundi prvog dijela za 18:13 na odmoru. A rekli bismo bez posebnog naprezanja.
Trenutak koji nas je zabrinuo dogodio se u 23. minuti kada je Ivano Balić nakon jednog šuta pao na leđa. Uopće nije izgledalo ugodno, ni bezazleno. Ostao je Ivano nekoliko minuta na podu, ali nastavak utakmice je pokazao - bez posljedica.

U nastavku je slovački izbornik napravio pomalo čudnu izmjenu, na klupi je ostavio golmana Paula koji je s osam obrana vrlo dobar u prvom dijelu. Ušao je Shejbal, a na klupi je cijelo vrijeme prosjedio najbolji njihov vratar Stochl. Kod nas je Vedran Zrnić došao na red i njegovim golom smo poveli 21:14 u 33. minuti. Nakon toga isključenje Valčića koje Slovaci koriste za četiri gola i preko Šulca, koji se razbudio u nastavku, stižu na 21:18. Ali preko Zrnića i Čupića opet smo pobjegli na mirnih +5 (23:18) u 38. minuti. Spomenuti Šulc je bio prava napast u nastavku. U prvom dijelu 3-8 iz igre, a u prvih 10 minuta drugog dijela je stavio tri gola i izborio penal.

Balić nas je opet zabrinuo. Odigrao je par minuta, ali onda izišao. Liječnik mu je na klupi izbandažirao gležanj. Igrali smo se sa Slovacima mačke i miša, mi pobjegnemo na 5-6, oni se vrate na tri. Hrvatin je u 45. promašio već četvrti zicer na utakmicu, a Valo zabio za -3 (24:21). Lino je bio prisiljen vratiti Valčića i Čupića. U tim trenucima nismo uopće izgledali dobro u napadu, lopta bez protoka, Vori na crti te krila nekako odsječena. Dobili smo tada i pomoć sudaca. U 50. minuti su svirali penal na Voriju i isključenje Szucsa, i penal je bio upitan, isključenje ni blizu.
U 52. je isključen i Kukucka zbog zadržavanja lopte, Hrvatin zabio za 27:22. Onda su bjeloruski suci svirali i čudne korake Valu, a Pero Metličić u 54. minuti zakucao Slovake na -6 (28:22). Uz to je i Alilović nešto obranio i još jedna priča je bila završena. Bez drame. (Sportske novosti)

HRVATSKI reprezentativci dugo su se mučili da slome otpor čvrstih Mađara, a konačni rezultat 27:22 ni izbliza ne otkriva neizvjesnost na terenu.

Kao i što je najavljivano, mađarska 6:0 obrana zahtijevala je golemu količinu strpljenja, međutim na koncu je i ona posustala. Previše Hrvatska ima kvalitetnih individualaca, da bi Mađari mogli zatvoriti sve rupe.

Danas je primjerice u prvi plan iskočio po mnogima jedan od najkompletnijih naših rukometaša Tonči Valčić, koji je uz strašan obrambeni posao dodao još i pet golova uz 83 posto učinkovitosti. Njemu uz bok stao je tradicionalno Čupić pa i Domagoj Duvnjak i Mađari zapravo nisu imali šanse.

Nije to bila neka ljepotica, ali nije ni mogla biti kada je na drugoj strani tako čvrsta i neugodna reprezentacija kao što je večeras bila Mađarska; prvenstveno se to odnosi na gorostasa Nagyja koji nam je zadavao velike probleme, pogotovo u prvom dijelu kada je zabio četiri gola.

No, kada se u drugom dijelu obrana konsolidirala, Mađari su počeli posustajati. I obrana je počela curiti i Hrvatska je ubrzo bila na tri, četiri razlike, što su naši rukometaši bez problema održavali do kraja utakmice. Kao što smo rekli tradicionalno dobra bila su hrvatska krila, Čupić koji je zabio šest golova i Hrvatin, koji je strijelac njih četiri. (index.hr)

U 20.30 počela je naša prva utakmica druge faze natjecanja, s druge strane su Mađari. Ogled prati prepuna zagrebačka Arena, gotovo 16.000 ljudi
Na tribinama nove zagrebačke dvorane bilo je nemoguće pronaći slobodno mjesto i puno prije početka utakmice. Otprilike 16.000 navijača od prve je sekunde počelo glasno bodriti naše rukometaše, među kojima nema Šprema i Josipa Valčića. Njih je dvojicu izbornik Červar ostavio izvan zapisnika, u kojem je prvi put svoje mjesto našao Marko Kopljar.
Lino je opet počeo s vanjskom linijom Valčić - Duvnjak - Metličić, a prvi gol na utakmici zabio je Tonči Valčić. Izjednačio je odmah u idućem napadu Csacszar iz sedmerca. Nakon 2,5 minute Mađari su i poveli, Nagy je zabio svoj prvi gol. Na 2-2 postavio je Duvnjak, još jednom je dokazao kakav top u ruci ima…(24sata)

Od početka utakmice sve nam je krenulo kako treba. U obrani smo igrali oštro, agresivno, pokretljivo. U napadu kako je tko od vanjskih šutnuo, tako je lopta završila u mreži. Sve je, jednostavno, došlo na svoje. Što reći za Ivana? Kako je čovjek dodao Voriju, takvo što se rijetko može vidjeti na rukometnim utakmicama. Zapravo, može se vidjeti, ali samo u onim utakmicama u kojima igra Balić. Bilo je to genijalno dodavanje.

Poručio bih Metličiću da više ne želim čuti kako govori da je star i da je vrijeme da se povuče. Za mene je potez dana bio kada se Pero punim sprintom, a to je oko 40 metara, vratio u obranu i zaustavio jedan španjolski protunapad. Pero, kapa dolje! Oduševio me i mali Duvnjak. Čovječe, on u ruci ne da ima top, već raketu. I kakva hrabrost. Preuzimao je odgovornost kao da je najstariji na parketu. Samo neka tako igra i dalje. Bit će veliki igrač.

Riječ-dvije i o sucima. Nisu nam uopće pomogli i zato se ponosim što smo pregazili Španjolsku u čistoj utakmici. A Rivera jako dobro zna što znači pomoć sudaca. I danas se često sjetim onog susreta u Barceloni u finalu Lige prvaka kada su nas uništili oni austrijski suci. Plakao sam tada u svlačionici kao malo dijete.

A što reći o navijačima? Znao sam da će biti pakleno, ali da će biti tako, nisam se nadao. Sav sam se naježio kada je počelo navijanje. Mogu misliti kako li je tek bilo igračima dolje na parketu.

I zbog tih navijača, zbog tog sjajnog ozračja, žao mi je što napuštam Split. Opet, nekako se nadam da će i u Zagrebu biti odlično. Prije prvenstva rekao sam da je za dobro ozračje potreban dobar rezultat. A mi ga imamo. Jedva čekam utakmicu s Francuzima. Baš me zanima kako će igrati prvi put protiv nas bez Gilla. (VL)