Ajmo po broncu, i ona lijepo sjaji…

Suci su držali ruku u zraku, prijetio je pasivan napad, Francuzi su imali deveterac. Narcisse je krenuo, bacio ‘cepelin’, napravili su nekoliko blokova i Abalo je lako zabio. Koji trenutak kasnije, ista situacija na drugoj strani. Trojica naših stoje u ‘zidu’, Lacković skače i pogađa u blok dvaput zaredom. Bez ikakve ideje, organizacije. I tu je razlika između Hrvatske i Francuske…
Na posljednjih nekoliko natjecanja stalno se ‘tučemo’ s Francuzima u završnicama. Na SP-u su nas izbacili u četvrtfinalu nakon savršenog učinka u skupini, mi njih u polufinalu EP-a u Norveškoj. U Pekingu je opet došao red na njih, dobili su nas dvaput i dokazali da su u ovom trenutku bolji. Što je i logično…
Zašto logično? Zbog ovoga: Mirko Alilović je obranio prvu loptu u 27. minuti, ukupno pet za 60 minuta. Thierry Omeyer? Čak 17! A od golmana se ‘živi i umire’ u rukometu, u ovakvim utakmicama pogotovo… Ajmo dalje: Lacković šut 0-6, Narcisse 6-9, Metličić 2-7, Burdet 6-7… Promašili smo i tri penala iz šest pokušaja.
Tako se do pobjede ne može. Još ako ti je i Balić ‘polovičan’, ako ti iz nekog razloga na klupi gotovo cijelu utakmicu provedu i Džomba i Losert, ako ti nezagrijani, hladni i neiskusni Duvnjak prvi put u igru uđe četiri i pol minute prije kraja, ako ‘prodaš’ čitavo čudo lopti… Ništa, uzmimo bar broncu, i ona lijepo sjaji… (24sata)