Balić za SN:Sa svakom novom utakmicom sve sam sigurniji u sebe

Ivano Balić danas uživa u Zagrebu, a ako je suditi po reakcijama Zagrepčana tijekom našeg razgovora, po načinu na koji mu se obraćaju obični ljudi, pogotovo djeca i tinejdžeri, ljubav je obostrana. Ali prvi mjeseci najboljeg rukometaša svijeta na toliko željenoj zagrebačkoj adresi nisu bili laki. Ne zbog prilagodbe na novi grad i njegov ritam života, nego zbog ozljede leđa. Ozljede koja je sve poremetila, a Ivano otvoreno priznaje kako mu je to vrijeme bilo iznimno teško… – Sve je bilo super kad sam došao, znao sam sve igrače, nisam imao problema s prilagodbom kao u Španjolskoj, a onda su se dogodila leđa… To mi je bila najozbiljnija ozljeda u karijeri, bilo je puno pitanja, muke, nisam znao što će biti sa mnom. Užasno mi je bilo gledati suigrače kako treniraju, a ja ne mogu ništa.

Odjednom kao da je sve dobro nestalo, a svuda okolo bile su samo sumnje i problemi. – Sve me činilo nervoznim, a posebno to što se ništa konkretno nije znalo. Ni koliko će trajati oporavak, ni kad ću i hoću li moći igrati, ni hoću li na operaciju.

Operacija je bila predmet velikih priča u jednom trenutku. Je li ona definitivno otpala? – Ne, operacija i dalje stoji kao mogućnost, ali ja bih je želio izbjeći ako ikako mogu.

SP je odigrao, ali osim povremeno, u njegovoj igri se vidjelo da to još nije pravi Balić.
No, u posljednjim utakmicama Zagreba, sve više ‘sliči na sebe’. – I meni se čini da sam sa svakom novom utakmicom sve sigurniji u sebe, da mi tijelo počinje slušati komande iz glave.
Kad sam tek zaigrao nakon ozljede, problem je bio što sam osjetio da ne mogu napraviti neke stvari kao prije, trebalo mi je vremena da pohvatam i ruke i noge. Moja igra se uvijek temeljila na finti, a za to ti treba i snaga tijela i brzina nogu.

Kako ste podnosili napise i priče iz kluba kako vas planiraju prodati? I da ste došli ozlijeđeni? – Smetalo me to dosta, iako meni nikad nitko nije ništa izravno rekao. A priče da sam došao ozlijeđen su apsolutno smiješne i ne zaslužuju nikakav komentar, jer kako sam onda mogao odraditi EP u Norveškoj, kompletne pripreme i igrati OI u Pekingu, početak sezone sa Zagrebom… Smetalo me sve to, ali nije mi bio posebni pritisak jer sam vjerovao u oporavak i u sebe. Sve ono što sam napravio prije nije moglo nestati preko noći. Svaka ozljeda te vrati unatrag, mene je moja malo više jer je bila jako teška, ali mislim da sam u posljednjim utakmicama svima pokazao da i dalje znam igrati rukomet.

Je li vam u nekom trenutku palo na pamet – što to meni treba, mogao sam igrati vani i to za veći novac? – Nije, niti jednog trenutka. A ljude iz kluba također treba shvatiti jer su uložili veliki novac, a mene nije bilo tri mjeseca. Ako je i bilo govora u klubu o mojoj prodaji, to je za mene shvatljivo.

Je li bilo straha hoćete li se moći vratiti na svoju razinu igre? Na razinu najboljeg rukometaša svijeta? – Je, bilo je straha. Za moj način igre zdrava leđa su jako bitna. Bilo me je strah.

Ali više ne? – Ne. Malo po malo hvatam konce i svoj stil igre. Vidio sam da još mogu.

Možete li biti jednako dobar kao prije dvije godine? – Ja se nadam da mogu biti još bolji. Igrač uvijek može napredovati, uvijek može nešto popraviti, nadograditi, nitko nije savršen. Ovo ljeto će biti ključno i najvažnije je da ostanem zdrav ili najzdraviji što mogu biti.

Je li ključ problema u pretjeranoj izraubanosti? Prošle godine praktično uopće niste imali odmora, iz jednih priprema išli ste u druge, s jednog natjecanja na drugo, a većina vas reprezentativaca bila je načeta. – Sigurno je to bio veliki problem. Prošle godine su bile samo pripreme, pripreme, pa opet pripreme… S godinama to dođe na naplatu, a nas pet-šest koji smo stalno igrali u reprezentaciji platilo je sve uspjehe svojim zdravljem.

Uspjehe kojih je bilo puno, ali za Ivana nema dvojbe… – Ovih pet medalja je super, ali do kraja života ću žaliti što nismo uzeli više medalja. To će me kopati dok god budem živ. Moje je mišljenje da smo po kvaliteti momčadi trebali igrati sva ova finala od Portugala do Hrvatske, ali jednostavno nije ispalo kako sam ja mislio.
Zašto nije ispalo? Na to pitanje nije želio odgovoriti, ali iz onoga što je rekao, jasno se da iščitati kako igrači za to nisu krivi.

U nedjelju u Ledenu stiže Kiel, a vi stalno ponavljate kako vjerujete da Zagreb već ove sezone može otići i do kraja Lige prvaka. Čak i preko Kiela i eventualno Ciudad Reala? – Da, možemo. Stvarno tako mislim.

Na temelju čega? – Na temelju igrača koje imamo. Većina nas je igrala puno važnih utakmica i znamo da možemo, imamo kvalitetu. Važna će biti i taktika i naravno da budemo zdravi. (Sportske novosti)