Červar: Ponosan sam na dečke

Iako je avion sa srebrnim hrvatskim rukometašima sletio oko 5 sati ujutro, nekoliko stotina najvjernijih navijača bilo je uporno i dočekalo svoje ljubimce u zagrebačkoj zračnoj luci. Na licima hrvatskih reprezentativaca su se miješali osjećaji razočarenja zbog poraza, ali i sreće zbog srebrne medalje. Svečana atmosfera i slavlje su ipak izostali; previše se umora i iscrpljenosti skupilo u ovim momcima pa će fešta pričekati neka bolja vremena.

Kakav bi to doček bio kad ne bi bilo sve prisutnog gradonačelnika Bandića, koji je iskoristio priliku i otvori kratku konferenciju za novinare izrazivši čestitke i podršku Paklenima. Nakon njega riječ je dobio i predsjednik saveza Željko Kavran.

“Prije svega bih se želio zahvaliti svima na dočeku. Četiri puta u 5 godina se ovi momci vraćaju s medaljom oko vrata u ovu zračnu luku, 2 zlata i 2 srebra. Sve to proizlazi iz strahovite ljubavi za domovinu i za ovaj sport. Možda ovaj put nismo igrali najbolje i najljepše, ali se nikada nismo borili kao sada, dečki su dali zadnji atom snage da bi se vratili s medaljom koju priznat ćete, mnogi nisu očekivali. Ovo je naš najveći uspjeh na Europskim prvenstvima i nadam se da ćemo u sljedeća dva natjecanja osvojiti još koju medalju zlatnog sjaja. Hvala gradonačelniku jer je vjerovao da treba izgraditi Zagreb Arenu za ove dečke, gdje će zaigrati na Svjetskom prvenstvu u Zagrebu.”

Metličić: Nadam se da vas nismo razočarali

Lice Petra Metličića je govorilo više od tisuću riječi. Hrvatski kapetan je izgledao kao da je odboksao 12 rundi s profesionalnim boksačem. Unatoč velikom uspjehu, Pero je ostao vrlo skroman, a pobjedu je poklonio hrvatskom narodu.

“Zahvaljujem se na dočeku i stvarno znamo da je rano ujutro i da je ovo vrijeme kad ljudi spavaju i drago mi je da nas je i gospodin gradonačelnik dočekao. Dali smo sve od sebe i nadam se da vas nismo razočarali. Možda nismo igrali najljepše ovaj put, ali smo igrali najborbenije i najsrčanije do sada i zaslužili smo ovu medalju koju dajemo svima na poklon.”

Červar: Može se desiti da odem s izborničke funkcije

Unatoč inzistiranju i moljakanju svih prisutnih, izbornik Červar nije želio govoriti pred kamerama, što je Gobac ironično prokomentirao: “Ma dosta je on pričao posljednjih dana”. Uporni novinari su na koncu ipak došli na svoje.

“Stvarno mogu biti ponosan. U zadnjih 5 godina smo čak 6 puta igrali u završnici i osvojili 4 medalje. I čak i skromno hoćemo reći, daleko smo najkvalitetniji kolektivni sport u ovoj zemlji. Svaka čast dečkima i mislim da su se herojski borili. Kao njihov trener sam ponosan na njih. Nije bilo previše slavlja u avionu jer su dečki jako umorni. Feštali smo na katu našeg hotela, otpjevali nekoliko pjesama. To nije to bilo dugo, ali je bilo puno ponosa.”

Povlačenje s izborničke funkcije koje je neki dan najavio, Červar nije htio niti potvrditi niti demantirati.

“Može se i to desiti, ali to je sad manje važno. Bitno je da sam trenutačno na čelu ovih dečki koji imaju dušu i koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Mislim da ćemo donijeti nova slavlja našim ljudima i to već u Zadru koji će biti dobra uvertira za Olimpijske igre.”

Od Červara smo čak uspjeli izvući i nekoliko rečenica o sukobu sa Sportskim novostima i Zvonimiru Bobanu.

“Sa mnom nema nikakvih problema i ja sam fer prema njima, ali ne znam kakvi su oni prema meni. Takav je život i teško je sa svima naći zajednički jezik. Bitno je da svatko krene s poštene strane.”

Vori: Norvežani su nas sramotno ugostili

Najbolji obrambeni igrač prvenstva, Igor Vori, priznao je da je i njega samog ta titula poprilično iznenadila, uostalom kao i hladan tretman i loše domaćinstvo Norvežana.

“Od Skandinavaca nisam očekivao takav tretman, a oni kao imaju najbolji standard. Mi smo od njih miljama daleko. Sve od hrane pa do kreveta, koji su bili katastrofa. Danci su zaslužili naslov svjetskih prvaka jer su igrali fenomenalno cijeli turnir. Ako je netko trebao biti ispred nas, to su trebali biti oni.”

Alilović: Peče me jer sam zakazao u dvije odlučujuće utakmice
Iako je imao svoje bljeskove i odlične partije i sam vratar Mirko Alilović priznaje da su nam u ključnim trenucima nedostajale obrane vratara koje bi dale onaj dodatni impuls i sigurnost obrani.

“Zakazao sam u ove dvije najbitnije utakmice i to me jako peče, ali to je sve velika škola pa se nadam da će u budućnosti biti bolje. Svi smo mi sportaši i voljeli bi da je ova medalja zlatna, ali tek kada se odmorimo ćemo shvatiti što smo zapravo napravili. Čekaju nas kvalifikacije gdje smo domaćini i gdje igramo s Rusima i dva outsidera pa se nadamo Pekingu i medalji s Olimpijskih igara.”

Dominiković: Bili smo u Rimu, a nismo vidjeli Papu

Uvijek dobro raspoloženi Davor Dominiković bio je možda i najtužniji od svih reprezentativaca. Srebro je, kaže, slaba utjeha kad smo bili tako blizu najvišem postolju.

“Malo su se slegli dojmovi, ali je teško izvući osmjeh na lice tako kratko nakon poraza. Bili smo u Rimu, a nismo vidjeli Papu. Sve što smo postigli smo zaslužili rudarskim radom i velikom mukom. Neki kažu srebro zlatnog sjaja, ali uvijek će se ipak pamtiti da su Danci prvi, a mi samo drugi. S obzirom na sumanut ritam utakmica, bilo je i za očekivati ozljede, a s dosta smo ozlijeđenih igrača i krenuli u prvenstvo. Zbilja skidam kapu svima koji su odigrali 8 utakmica jer je to u ovom ritmu gotovo nemoguće bilo.”

Čupić: Kad se sve zbroji moramo biti zadovoljni
I kod mladog Ivana Čupića, najvećeg pozitivnog otkrića ovog prvenstva, jasno se iščitavala tuga na licu zbog propuštene prilike za zlatom.

“Treba brzo prespavati, ali još postoji tuga što nismo prvi. Svi kažu da je ovo čudo, ali kada prvenstvo završiš s porazom nije ti svejedno. Kada se sve zbroji, sve nevolje i ozljede koje smo imali, moramo biti presretni na koncu i s ovim srebrom. Danci su otvorili puno bolje drugo poluvrijeme i malo neki pehovi, a malo i suci nam nisu dali da se vratimo. Zasluženo su pobijedili i mi im na tome čestitamo, ali vratit ćemo im mi to sigurno.” (www.index.hr)