Čupić: Svojim bratićima Brozoviću i Sršenu ne solim pamet! Na dobrom su putu i vrijeme radi za njih

05.11.2012.

Da je u ovome trenutku ponajbolje desno krilo svijeta Ivan Čupić dokazao je i u dvama kvalifikacijskim ogledima hrvatske rukometne reprezentacije u kojima su ‘‘Kauboji’‘ očekivano slavili protiv Slovačke (25:21) i  Latvije (32:23). S osam golova u 45. minuta Slovacima, odnosno  6 golova u pola sata Latvijcima Čupić je po tko zna koji put bio prvo ime hrvatske rukometne reprezentacije, a time je ujedno nastavio niz fantastičnih partija koje pruža u poljskom Kielceu, jednoj od četiri momčadi Lige prvaka koje nakon četiri kola imaju stopostotan učinak. Umnogome upravo zahvaljujući Čupiću.

Kvalifikacijski dvoboji sa Slovačkom i Latvijom značili su i prvo okupljanje reprezentacije od Londona. Kakva je bila atmosfera u redovima Kauboja?

• Bili smo u šarolikom izdanju u odnosu na Olimpijske igre, što zbog ozljeda, a što zbog nekih drugi razloga. Uoči utakmice sa Slovačkom imali smo tek dva dana vremena da se pripremimo, a isto je tako bilo i za gostovanje u Latviji. Vrijeme koje smo imali na raspolaganju proveli smo uglavnom radno, iako je tu bilo i dobre zafrkancije budući da smo se od Londona poželjeli jedni drugih. Stigla nam je i svježa krv, mladi i perspektivni igrači koje smo odmah prigrlili kao do igramo godinama zajedno i oni su se sjajno uklopili u reprezentaciju. Na koncu najvažnije da smo upisali dvije pobjede i da se nitko nije ozlijedio. Atmosfera je kao i uvijek bila sjajna.

• Sjećam se svog debija prije šest godina i znam o kakvoj je tremi riječ i definitivno to nije lako. Međutim, hrvatska rukometna reprezentacija je svetinja i svi znaju kada dođu da je najvažnije da daješ sve od sebe, da se bacaš na glavu i da ti nitko u tom slučaju neće ništa zamjeriti. Takav je bio i moj savjet zagrebašima koji su ga kao što ste vidjeli prihvatili i momci su dali svoj maksimum i odigrali dobre utakmice. Nije to neka velika filozofija, jer tako su i mene savjetovali kada sam dolazio i tako ću i ja savjetovati sve buduće  generacije. Za hrvatski dres uvijek se daje sve od sebe.

• Ne čudi me zaokret u politici CO Zagreb. Nažalost, sportski uvjeti u hrvatskoj su takvi da je i CO Zagreb kao institucija osuđen na takav način rada. Dakle, proizvoditi svoje i mlado, a kasnije, nažalost, prodavati dalje bogatijim klubovima u Europi. Međutim, najbitnije je da mladi dobivaju prigodu i da kroz SEHA ligu i Ligu prvaka u Zagrebovu dresu steknu iskustvo, da se afirmiraju i da postanu vrhunski igrači. To je iznimno važno, posebice zbog naše reprezentacije.

• S rođacima se vidim svako ljeto ili za neke praznike kada se okupi cijela obitelj. Ne razgovaramo previše o rukometu u tom smislu. Nema tu neke velike filozofije, niti ja mislim da bi njima trebao soliti pamet. Moj stav je oduvijek bio da treba jako puno raditi, da treba voljeti i željeti i da u tom sportu koji je, između ostaloga, naš posao treba davati u svakom trenutku maksimalno od sebe. Ukoliko moji bratići to žele i vole, a vidim da im zasada dobro ide i da se pokušavaju nametnuti, onda im mogu samo reći da nastave daljem tim putem i da će ih rad, borbenost i zalaganje isplivati jednog dana. Možda to bude za godinu, dvije ili možda za pet, ali mladi su i vrijeme radi za njih.

• Sjajno smo otvorili Ligu prvaka i opravdali ulogu favorita skupine već nakon prva četiri kola. Međutim, dalek je put do prvog mjesta i valja nam se još dobrano pomučiti i oznojiti kako bismo izborili nešto lakši ždrijeb za osminu finala. Svi navijači našeg kluba već par godina sanjaju da odemo na Final Four i mislim da je već vrijeme da im taj san i ostvarimo. Međutim, valja nam ići korak po korak. Sada nam u dva tjedan slijede dva susreta s Metalurgom koji je također neporažen i upravo će ishodi tih susreta biti dobra smjernica za što i kako dalje. Zasada je dobro, sve je kako treba kada imaš samo pobjede, ali činjenica je da će prije ili kasnije stići i porazi. Mi se nadamo i želimo da niz neporaženosti potraje čim duže i da ostvarimo veliku želju svih nas, a to je plasman na Final Four.