/nbsp;
Objavljeno: 08. 02. 2010 - 5:57

Robusni mađarski rukometaš Gyula Gal novi je kružni napadač hrvatskog rukometnog prvaka CO Zagreba. Nakon što je Norvežanin Frank Loke dobio suspenziju u trajanju od devet mjeseci, pregovori s Gyulom Galom brzopotezno su aktivirani. Kako bi zagrebaši riješili i najtanju točku u momčadi, direktor kluba Bartol Kaleb požurio je u Veszprem i potpisao 2,5-godišnji ugovor s iskusnim Mađarom.
Trener Senjanin Maglajlija nije štedio komplimente na račun Gala ističući kako je upravo on pravo pojačanje za Ligu prvaka. Iskusan, igrački zreo i jedan od najboljih igrača mađarske rukometne reprezentacije sa preko 126 nastupa. – Drago mi je da Magi tako govori, nadam se da ću mu se odužiti dobrim igrama. Inače ovo nije moj prvi kontakt sa CO Zagrebom, još dok je Lino Červar bio trener trebao sam doći. Čuli smo se, ali prijelaz nije realiziran. Očito je sad došlo pravo vrijeme.
Prvi dojmovi o Hrvatskoj, CO Zagreb, suigračima? – Izvrsni, došao sam u dobru i uigranu ekipu. Svi su me dobro prihvatili, Maglajlija kao trener se potrudio da se dobro osjećam. CO Zagreb je trenutno moj najbolji izbor i zadovoljan sam. Od sadašnje postave Zagreba igrao sam sa Kirilom Lazarovim i Mirzom Džombom u Veszpremu. Inače, za mene u ovom dijelu postoje samo dva velika kluba, CO Zagreb i Veszprem. Svi drugi bogatiji klubovi su u francuskoj, njemačkoj i španjolskoj ligi. Što se vaše zemlje tiče, Hrvatska me je oduševila. Tako mala zemlja a rukomet je jedan od najcjenjenijih sportova. Čini mi se da je trenutno i sport broj jedan. Neka mi ne zamjere nogometni navijači, ali očito je da Hrvati vole rukomet. Kako i ne bi kad vam je rukometna reprezentacija toliko toga osvojila.
‘Mađarski štemer’ jedan je od nadimaka koji su vam prišili odmah po dolasku u Hrvatsku?
-Ha,ha,ha, zovu me svakako ali ne ljutim se. Ne opterećuju me te stvari. Ako to ljude zabavlja…
Imate troznamenkasti broj nastupa za mađarsku reprezentaciju, dva puta ste bili najbolji igrač svoje zemlje a najdraži trener vam je Hrvat Zdravko Zovko?
-Da, igrao sam šest godina u Dunafferu, osam godina u Veszpremu i tu me trenirao Zdravko Zovko. Čovjek je stvarno dobar, za mene najbolji. Tu je i naš mađarski izbornik kod kojeg sam počeo kao mlad igrač. Bio mi je trener i vodio me dugih osam godina, uz njega sam stasao i rastao kao igrač. Nešto poput Červara i Balića. Ali, ako bi morao birati, Zdravko Zovko je za mene najbolji. Inače, nikad se nisam volio isticati kao pojedinac, nikad kao klinac nisam imao omiljenog najboljeg igrača i slične stvari jer ne vjerujem u to. Ovo je kolektivni sport u kojem je bitan tim a ne pojedinci. Zajedništvo je najvažnije.
Iako svjesni svega što život profesionalnog sportaša nosi, usamljeni ste ovih dana bez obitelji? – Priznajem, teško mi je jer sam trenutno ovdje sam u hotelu. Imam troje djece, dva dečka i curicu, ona ima samo godinu dana i teško mi je biti razdvojen od njih i supruge. Trenutno su u Mađarskoj, kod kuće, ali ja tražim stan za nas u Zagrebu. Nadam se da će mi se čim prije pridružiti. (Žana Krvavac, cro-sport.net)

  Povratak na sve vijesti