Konačno. Tonči je dao intevju :)

Hrvatskog rukometnog reprezentativca Tončija Valčića, vjerujemo, ne treba posebno predstavljati.

Slovi kao nadasve skroman i karakteran momak, a iako po želji za pojavljivanjem u medijima može odmah uz bok s reprezentativnim i klupskim suigračem Ivanom Balićem,  tihom diplomacijom uspjeli smo ga nekako udobrovoljiti. Odmah po dolasku, uz široki osmijeh na licu, kao najbolje u protekloj godini izabrao je, pogađate, uspješno izbjegavanje medija.

-(smijeh) Baš tako. Ali, moja sreća nije dugo potrajala, u prvim danima 2011. ste me dohvatili.

  U javnosti je stvoren dojam da ste potpuno asocijalni?

- Asocijalan? Možda samo prema novinarima. Imao sam neka neugodna iskustva pa sam se potpuno distancirao. Moje okruženje su moji klupski i reprezentativni suigrači, družim se sa svima, malo više s Ivanom, starijim suigračima. Odgovara mi da me  nema me nigdje, ne volim pričati, više volim raditi na terenu, nisam tip od velike priče. Svjestan sam da novinari moraju postavljati svakakva pitanja, ali povremeno bi mogli i razmisliti dvaput ako treba, pa pitati. Razumijem da se moraju prenijeti naša razmišljanja, interpretirati ih ljudima, navijačima i da moje ponašanje ponekad nije dobro ali ne mogu protiv sebe. 

  Što biste izdvojili kao najgore u protekloj godini?

-Najgora mi je bila prošla klupska sezona jer sam se jako napatio u svim segmentima igre,  nerazumijevanja, loših rezultata, svega skupa. Dolaskom Nenada Kljaića, za razliku od moje prve dvije godine u Zagrebu, krenulo je nabolje. Uveo je neke novitete u vođenju momčadi koji mi odgovaraju. Prema nama starijima je susretljiviji, svjestan da uzajamno zadovoljstvo doprinosi dobrom rezultatu. Ne tražim nikakva popuštanja, ali smatram da mi koji smo neke svari već prošli i odradili kroz godine i godine rada i treninga, ne bi trebali ispočetka to prolaziti. Treba nas se poštediti u tim segmentima, da što bolje odradimo svoj dio posla. Posebno jer imamo dobru suradnju s našim kondicijskim trenerom Marijom Tomljanovićem. Dovođenje tog stručnjaka jedan je od velikih i dobrih poteza koji je klub napravio u suradnji s trenerom Kljaićem.

Vaš sportski put bio je sve samo ne lagan. Zadarski počeci i zagrebački dani u Medveščaku ostali su u lijepom sjećanju. Problemi su počeli s Grosswallstadtom, nastavili se u španjolskoj Torrevieji, a kulminirali distanciranjem od kockastog dresa. Iz današnje perspektive, da nešto možete promijeniti u životu, što bi to bilo?

-Pa možda bi to bio upravo taj period između 2004. i 2007.  godine kad sam izabrao potpuno krivi put, što se svima dogodi. Povrijedili su me i novinari jer su prenosili neke izjave koje nisu bile istinite, pa odlazak izvan Hrvatske… Bio sam mlad, do tada se nisam susretao s medijima, zamjerio sam se određenim ljudima… Ni na kraj pameti mi nije bilo da će se to sve tako odigrati. Mediji su, naravno, sve okrenuli protiv mene,  išli kontinuirano tim smjerom i morao sam se distancirati.  Sad bih drugačije postupio. Prije svega, ostao bih u Hrvatskoj, moj prerani odlazak vani bio je pogreška. Najgori period mi je bio u Njemačkoj, njega bih svakako promijenio.

Daju ti priliku, ako je iskoristiš dobro je, ako ne, dolazi netko drugi. Nema emocija, čisti posao, nikoga nije briga za tebe. Španjolska je već bila puno bolja,  ali najbolji izbor bio bi ipak ostanak u Hrvatskoj. Otišao sam na način da je iza mene ostalo puno toga nerazriješeno, ostavio puno zamjerki. Tada sam se udaljio i od reprezentacije, smatrao da nisam bio dovoljno dobar, da sam potpuno izašao iz đira. Da ne idem više u detalje, mislim da je sada sve u redu, u tome su mi pomogli posebno reprezentativni suigrači, na čemu sam im jako zahvalan. Najvažnije je da sam se vratio doma, sve se riješilo. Inače volim sam sa sobom rješavati stvari, ne volim uplitati druge.

Reprezentacija je u punom zamahu, da ne protekne sve u idiličnom tonu upetljale su se i uvijek  neugodne ozljede. Izbornik Goluža, pak, nezadovoljan  je zbog premalog broja treninga. Srećom, ove godine je izostalo tradicionalno uveseljavanje nacije egzibicijama po noćnim klubovima?

-(smijeh) Situacija je dobra, bar što se tiče nas koji smo došli u prvom dijelu, mi  smo imali dovoljno vremena za pripremu. Zadovoljan sam sa svim što smo radili, vidim da su i drugi isto tako. U Makarskoj smo Balić i ja imali poseban program.

Ipak ste vas dvojica malo ‘posebniji’ od drugih…

-(smijeh) Poseban je bio program po kojem smo radili i, što se mene tiče, zadovoljan sam. I inače sam taj koji više voli te fizikalije, kako ih ja zovem. Naravno, pomagali smo i mlađim suigračima, ukazali na određene nedostatke koje će usvojiti s vremenom. Sve u svemu, jako dobro.

Jedan ste od najdugovječnijih igrača u hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji. Igrali ste pod trenerskim palicama Kljaića, Zovka, Milkovića, Červara i danas Goluže. Impresije?

- Pokojnom Kljaiću sam jako zahvalan, od njega je i krenula moja reprezentativna priča. Zovko i Milković su se trudili koliko su mogli u onim okolnostima, a Červarovim dolaskom sve se posložilo. Vjerovali  smo u sebe, znali da je sve na nama i rezultat je stigao. Lino je imao sistem da nas cijelo vrijeme drži napete. Meni osobno nije toliko smetalo i kad realno sagledam stvari, imao je svoje razloge zašto je to radio tako. Prihvatio sam to, mada u nekim situacijama zasmeta. Kako sam u Červarovo vrijeme bio zadovoljan tretmanom i minutažom, tako sam i sada u Golužino. Samo što je osjećaj danas lagodniji jer je Keta ipak malo drugačiji.

Pogled na skupinu C iz vaše perspektive?

-Nije lagana čim su u njoj Danci. Njihova reprezentacija je stalno u vrhu rukometa, a tu su i uvijek neugodni Srbi. Pomalo se vraćaju i mislim da su konačno napravili pravu  ekipu i krenuli dobrim putem. Sad, hoće li tako nastaviti, vidjet ćemo, ali će sigurno raditi probleme svima, pa i nama.

Pribojavate li se onog vašeg  ‘lako ćemo’ pristupa?

-Ne, jer mislim da nema više ‘ lako ćemo’ pristupa. Sada nam se to može dogoditi samo ako ostvarimo malo veću razliku pa se opustimo. Uglavnom startamo sa dosta opreza u utakmice.

Što hrvatski ljubitelji rukometa mogu očekivati od Tončija Valčića i suigrača uoči SP-a u Švedskoj?

-Što se od mene može očekivati? To ni sam Bog ne zna. Šalim se, mislim da smo se ovaj put dobro pripremili, samo da nas zdravlje posluži i ozljede mimoiđu. Naravno, kao i uvijek ću dati sve od sebe. To nikad nije bilo upitno. Kad je Hrvatska u pitanju očekivanja su uvijek ista ,uz popratni pritisak medija i javnosti. Letvica je podignuta visoko, moje mišljenje je polufinale, to bi bio veliki uspjeh, ali naravno da priželjkujem i medalju. Vrijeme je da opet dođemo na vrh!  (Žana Krvavac, www.crosport.hr)