Kopljar:Davao sam sve od sebe…

U zaključku SP-a kapetan Igor Vori rekao je da je velik problem reprezentacije to što mladi ne prate starije. Jedan od tih “mlađih” je i Marko Kopljar, desni vanjski, ljevak velikih fizičkih predispozicija, ali igrač kojeg se stalno mora čekati. Suigrači u momčadi znali su se ljutiti na njega, a bio je i prva žrtva kritički nastrojene javnosti.

- Znam, morao sam biti puno bolji, svjestan sam da se od mene puno više očekuje. Ne želim se pravdati, no jako me je unazadila ozljeda uoči SP-a (trbušni zid, nap. a.). Taman sam očekivao prvi pravi nastup i dobre igre, a to me je poprilično izbacilo iz takta.

Svjesni ste loše statistike, u osam utakmica samo deset udaraca na gol i četiri pogotka. Bez blokade u obrani…

- Davao sam sve od sebe, no ponavljam, nisam bio potpuno spreman, doista me ta ozljeda unazadila. Na kraju je Denis Buntić više igrao, pa i nisam mogao više.

Da, ali Denis je i ušao baš zato što vi, kao izbornikov prvi izbor, niste bili na pravom nivou?

- Ne bih se ponavljao, ali sve je to zbog te ozljede.

Je li vam prevelik teret to što biste trebali biti nasljednik velikog Petra Metličića?

- Pero je bio velik igrač, ne želim se uspoređivati s njime. Moj je primarni zadatak da budem pouzdan i kvalitetan na svojoj poziciji, a ne da se uspoređujem s njime.

Ali, rukometna javnost, a i mi koji vas pratimo u medijima, radimo stalno upravo to.

- Nismo mi uopće isti tip igrača, ja se puno više moram dokazivati u obrani u novom sustavu igre. Pero je ipak posebna priča.

Možda obrana i nije bila sporna, ali učinak od samo četiri pogotka nije primjeren poziciji. Samo deset pokušaja, to je još znakovitije. Kao da se bojite pucati, a suigrači tvrde da na treninzima imate ‘bombu’ u rukama.

- Objektivno, i u klubu sam najviše igrao samo obranu dok je s nama bio Kiro Lazarov. Znam da više i nisam najmlađi (rođen 12. veljače 1986., nap. a.), ali nisam imao priliku izgraditi sigurnost u igri u napadu. Tek sam ove godine počeo igrati više napad, a sada me je ta ozljeda, opet ponavljam, prilično unazadila.

Već i na SP-u u Hrvatskoj prije dvije godine te na Euru u Austriji imali ste priliku. Ipak, dojam je da ste, u cjelini gledano, podbacili?

- Siguran sam da će sljedeći put biti puno bolje.

Doima se da vas u Savezu i reprezentaciji jako forsiraju. Mnogi bi rekli da imate i previše kredita?

- Nekome se možda tako čini. Ako je tako, hvala svima, hvala i suigračima koji mi pružaju maksimalnu podršku.

Koliko vas smeta kad ste novinarima nakon utakmice u pravilu najslabija karika? I komentari čitatelja nisu baš pohvalni. Dapače, na rubu su udaraca ispod pojasa?

- Nismo se svi zajedno u Švedskoj na to previše obazirali i nismo previše čitali, htjeli smo biti koncentrirani na igru.

Jeste li razmišljali da uzmete nekog osobnog trenera s kojim biste dodatno radili?

- Nema potrebe, dovoljno dobro radim u klubu i u reprezentaciji. Nije u tome problem, sigurnost koja mi nedostaje dobiva se samo iskustvom. Samo mi to nedostaje, a to će se ubrzo riješiti. Igrat ću bolje za klub u Ligi prvaka.

Bit će bolje i na sljedećem velikom natjecanju, na Euru u Srbiji?

- Bit će puno bolje, u to sam siguran. Obećajem to…

I morat će biti. Osim Buntića, ugrožava ga jedan još puno mlađi – Luka Stepančić.  (Jutarnji list, P. Žukina)