Mirza Džomba danas potpisuje za Croatia Osiguranje

Iako mnogi nisu vjerovali da je to u današnjim financijskim okvirima uopće moguće, iako je vijest prije godinu dana izgledala nestvarno, iako su svi rekli ‘Pusti, možda se predomisli, tek kad ga vidimo vjerovat ćemo u povratak…’, Zagreb je dočekao Mirzu Džombu.

A s Đoletom će se nesumnjivo vratiti i rukometna euforija koja je iz Ledene dvorane nestala krajem prošlog stoljeća.

Da, tako daleko, daleko izgledaju stara dobra vremena.

Otišao je 2001. preko Veszprema u Ciudad Real. 

- Vraćam se s mađarskim naslovima, sa sedam naslova u Ciudadu, s naslovom europskog prvaka, a sada evo i sa svjetskim. I s reprezentacijom…Bilo je sjajno, i zaradilo se, ha, ha..Sve smo osvojili što se moglo, ali bilo je i dosta, reći će Đole u svom stilu. A koliko se zaželio domaćeg ozračja, reći će podatak da su iz Kaira igrači Ciudad Reala sletjeli u Barcelonu u nedjelju u 14 sati, a on je nakon toga sa svojim velikim prijateljem Arpadom Šterbikom, popularnim Lepim, sjeo u auto i direktno – u Rijeku. Vožnja, prava sitnica. Iduće jutro bili su na Kvarneru. 

- Odmarat ćemo se, ima vremena.

O nastupu u Kairu, iz kojeg je donio svjetski naslov na kraju sezone, reći će: 

 - Pretpostavili smo što nas čeka. Brazilci baš i ne znauju previše, ali korektni su. A onda Alžirci. Tuku, čupaju, skaču, a mi nervozni, bolesni, umorni, pun nam je kufer svega. Prava tučnjava na kraju koje je Duško (Dušebajev) uletio alžirskom golmanu ko ninja pa je kažnjen s godinu dana zabrane i kao igrač i kao trener, premda je bio samo igrač u ovom slučaju. Protiv Kuvajćana je bilo lako, a protiv domaćina u finalu najteže izdržati nakon tjedan dana. A još su slavili sto godina Al Ahlyja, puna dvorana, pritisak…

- A vi svi s crijevnom virozom?

- Od nas osam iz postave, pet je bilo s temperaturom, dvojica su malo ‘uhvatila’, a jedino je Lepi ostao čitav. A pio je vodu iz Nila, čudo od čovjeka. Ta nas je voda slomila, kao buteljirana, a uvijek otvorena. Dobro, prošlo je i to. Imamo i svjetski naslov, nemamo više temperature, a pred nama je dugo toplo ljeto. Čija je jedina konstanta brod. 

- Prije toga oprostio se sa Ciudadom naslovom španjolskog prvaka…

- Bilo je emotivno. Znate kako je kad idete odnekud gdje vas svi vole, gdje žele da ostanete, gdje nema baš ni jednog repa, razloga da budete ljutiti? Suza? Pa, išao sam često na telefon u tim trenucima, što da se lažemo. Eto, znam koliko me vole kad mi je Hota (Hombrados) dao pehar da ga podignem umjesto njega. Sigurno da će mi sve to nedostajati. 

- Pokušali su ga zadržati…

- Do zadnjeg dana, mada su znali da neće moći…

- Na redu je Zagreb. 

- Vidim da silan trud ulažu, drago mi je da sam dio toga. Želim da se publika vrati u Ledenu kao nekad, a ako treba, po Vorija ću ići automobilom u Barcelonu. Ne bi mi bilo teško…Vjerujem da ću u Zagrebu nastaviti gdje sam stao u Ciudad Realu. Jesam to lijepo rekao!

- Najteže za početak će biti…

- Prešaltati se na ovaj brzi gradski život. Ciudad je malen, tamo se za pola sata dogovorite za kavu, ovdje toga nema. Falit će mi i moja hacijenda na kraju grada, jer vraćam se u stan, do daljnjega. Mislit ćemo najesen kako poboljšati život. Sad se odmaramo… 

(Dražen Pinević, Sportske Novosti)