Na vaša pitanja odgovorio i Ljubo…

Za Ljubu Vukića stigao je dosad najveći broj vaših pitanja. Iako su se mnoga od njih ponavljala, u nastavku su odgovori na ona zanimljivija. Zahvaljujemo svima i nadamo se da ćete svoja pitanja nastaviti slati i dalje. Dok čekate odgovore Zlatka Horvata, pitanja možete, i to do ponedjeljka, slati Nikši Kalebu. Nakon toga, izabrat ćemo četvoricu novih…
Uživajte u Ljubinim iskrenim i iscrpnim odgovorima.
Kad i gdje si rođen? – 03.8. u Splitu

Gdje si počeo trenirati rukomet i s koliko godina? – U Splitu, u svojoj osnovnoj školi, imao sam tad 10 godina. Ranije sam trenirao plivanje, od svoje pete godine, i u toj kategoriji bio drugi u Hrvatskoj.

Imaš li djevojku/ženu/djecu? – Imam djevojku, za mjesec dana (razgovarali smo krajem travnja, op.a.) ćemo se vjenčati, u Splitu.

Imaš li kakav hobi (osim rukometa)? – Volim slagati makete, djeluje na mene smirujuće.

Kakvu vrstu muzike slušaš?
Od domaćih, volim TBF, Elemental. Volim slušati i Queen, Aerosmith… Ovisi o raspoloženju.

Da nisi rukometaš bio bi? – Vojni pilot.

Stvari ili osobe bez kojih ne bi izdržao dulje od 2 dana? – Bez stvari mogu, pogotovo dva dana. Ne bi mogao bez cure, jer bi mi stan bio u kaosu (smijeh).

Najdraža dalmatinska spiza? Voliš li hobotnicu? – Volim škampe, volim svu ribu na gradele. Hobotnicu baš i ne volim.

Budući da dugo već igraš dalje od kuće, prvo u Ljubuškom pa sad već
nekoliko godina u Zagrebu, kako ti idu kućanski poslovi? Tražiš spremačicu?
) – Ne, ne tražim spremačicu, kućanski poslovi mi odlično idu. Obožavam kuhati. Spremati nakon kuhanja doduše baš i ne.

Da li si čovjek od riječi, dali ispuniš svoja obećanja? – Trudim se.

Da li imaš kućnog ljubimca? – Imam psam, patuljastog šnaucera koji se zove Klio. U Splitu imam mačku.

Kako se snašao kao Dalmatinac među Zagrepčanima, da li je ‘uvrstio’ koji
kajkavizam u svoj svakodnevni govor? – Snašao sam se sjajno, ali i zadržao svoj govor. Moram priznati, nisam se ni osobito trudio mijenjati ga. Jedino balun više ne zovem balunom, nego ipak kažem ‘lopta’.

Najsočniji vic koji je ‘pokupio’ od svog cimera Kine? – Koliko Kina priča viceva pa to je čudo… Samo što ih ja malo zapamtim. Uvijek mi je zabavno s njim. Doduše, Kina mi je cimer samo u reprezentaciji, u klubu je Bičanić.

Viđen si na štandu HDZ-a u Karlovcu tijekom predizborne kampanje. Jesi li
član u HDZ-a ili je to bilo čisto iskazivanje potpore nekim idejama
stranke? – To je bilo iskazivanje potpora nekim idejama, to je stvarno najtočniji odgovor. Inače, nisam član ni jedne stranke, ni HDZ-a.

Može ga se ‘uloviti’ kako grize nokte. Ružna navika ili stvarna nervoza? – Prestao sam gristi nokte, bila je to stvarno ružna navika.

Koju slavnu ženu smatraš najzgodnijom na svijetu? – Jessica Alba

Koji ti je najdraži superheroj? – Zagor

S kojim se suigračem iz kluba najbolje slažeš? – Svi smo ekipa, svi se super slažemo i stvarno ne bi mogao izdvojiti nikoga.

Koja je tebi najneugodnija situacija u kojoj si se dosad nalazio? – U Splitu, na autobusnom kolodvoru, htio sam, onako, ka, frajerski preskočiti neki zidić. Malo sam se zapleo i pljusnuo, i to u neko blato, koliko se sjećam. Usred bijela dana, naravno, pred masom svita, naravno. Iako su se ljudi pravili da me, kao, nisu vidjeli, umirali su od smijeha.

Najdraži film? – Hrabro srce.

Najdraža knjiga? – Corpus delicti.

Ima li broj na dresu nekakvo značenje? – Nema.

Briješ li leđa, prsa ili noge?
Ne.

Koja je tvoja najveća mana? A vrlina? – Vrlina mi je to šta sam uporan. U nekim situacijama to preraste u tvrdoglavost pa, valjda, postane mana.

Postoji li neki grad ili država koji bi želio posjetiti? – Puno je gradova i država koje bih volio posjetiti. Kubu, na primjer. Shri Lanka me privlači. Ma, puno ih je.

Kakav tip djevojke voliš? – Nemam određeni tip, ali sigurno je da mora biti pametna.

Odogovor na sva pitanja o tetovaži. – Imam tetovažu, starohrvatski mač s natpisom na glagoljici, uglatoj. Na glagoljici, dakle, piše ‘Ponos, Snaga, Obitelj i Domovina’ i to su po meni temeljne vrijednosti i moram priznati da me jako motiviraju. Ima sam dulje vrijeme i želju tetovirati se, i ideju. A onda sam došao kod Zele i on je… Uglavnom napravio novu.

Imaš li brata ili sestru? – Imam, mlađeg brata Antu. Ima 22 godine i radi u Hrvatskoj ratnoj mornarici.

Kakvu si srednju školu/fakultet završio? – Srednju trgovačku u Splitu.

Koji ti je najdraži lik iz crtića?
Volim crtiće, fora su mi Cow and chicken.

Postoji li neka slavna osoba koja ti je uzor, ako postoji, tko je ona? – Mirko Filipović. Uporan je i uvijek se vraća.

Što te navelo na treniranje rukometa? – U osnovnoj školi svi smo nešto trenirali pa sam i ja počeo rukomet. A i dosadilo mi je plivanje…

Što te motivira da stalno napreduješ? – Tu je važna moja upornost, ali me i motivira ta moja želja za uspjehom, podizanjem granica. Nije tu važan novac. Mislim, novac možeš dobiti i na lotu, a ne bit uspješan…

Da ti je data moć koju smiješ samo jednom iskoristiti,da nešto
promijeniš,što bi promijenio? – Iskorjenio bih glad. To mi je strašno.

Da si nogometaš,u kojem bi klubu volio igrati?
E, a u Hajduka. (smijeh), naravno. Ako vani, onda Liverpool.

Da li je tvoj najveći san ostvaren, ili nije, i koji je to? – U profesionalnom smislu, naravno da nije. Htio bih biti olimpijski pobjednik i osvojiti Ligu prvaka.

Dosta je sportaša ovisno o adrenalinu, jesi li i ti? – Definitivno. Privlače me ekstremni sportovi kojima se sad, naravno, ne mogu baviti, ali kad jednog dana prestanem igrati sigurno ću probati skakati s padobranom, bungeee jumping, skydiving…

Koliko si puta u životu napravio nešto potpuno ludo i što? – Ludosti sam radio kad sam bio mlađi. Jedna od takvih je što sam znao sjediti na rubu zgrade, na desetom katu, i tako puno puta. Ne bih ponavljao više.

Kako si dobio dres 23?
Kad sam došao u Agram, dobio sam izbor 22 ili 23. Odabrao sam 23. Inače, dotad sam bio sedmica.

Tvoji kolege su u nekim intervjuima spomenuli da voliš čitati- koji ti je najdraži žanr. – Da, volim čitati. Ne volim jedino romane s elementima bajki, onako nešto potpuno nestvarno, SF, i to. Volim kriminalističku tematiku, volim povijesne knjige.

Najluđi ulet neke cure/obožavateljice? – Pa ne pamtim ni jedan posebno.

Na nekim utakmicama lopta rijetko dolazi do tebe na krilo, što, po meni,
nikako nije u redu. Osjećaš li se zbog toga manje važnim ili manje zaslužnim
za pobjedu/poraz kluba ili repke? – Ni u kojem slučaju. Igram poziciju koju igram, u nekim utakmicama ona odigra ključnu ulogu, nekad imam 15 šuteva, nekad samo tri. To je jednostavno tako i to je sport kojeg sam odabrao i kojeg volim.

Bi li htio igrati u inozemstvu? – Zasad mi je jako dobro u Zagrebu i mislim da ne bi išao van.

Misliš li da u nastupima reprezentacije imaš nedovoljnu minutažu? – Volio bih, kao i svi igrači, da mi je reprezentativna minutaža što veća, no to je je odluka trenera i nju se treba poštovati. Uostalom, osvojili smo srebro…

Koliko ti navijači pomažu u igri? Utječu li na tvoju igru? – Navijači mogu puno pomoći, ta atmosfera u dvorani. Mogu pomoći čak i protivnički navijači, i oni nas mogu motivirati da budemo bolji. Nema ništa bolje od pune dvorane tvojih navijača. S druge strane, istrenirani smo tako da ružne povike ni ne percipiramo.

Ima li koja osoba kojoj se posebno diviš? Ako ima, zbog čega? – Papa Ivan Pavao Drugi. I Majka Tereza.

- Zamisli da si na natjecanju za Misstera Svijeta… Ušao si u finale…
Izvlačiš pitanje iz kutije: Da jedan dan možeš vladati svijetom, što bi
prvo napravio? – Opet ponavljam, iskorjenio glad.

Zajedno sa Bičanićem si potpisao za CO, a sad Bičanić odlazi. Koliko
još misliš igrati za Zagreb i gdje se vidiš nakon toga? – S klubom imam ugovor još dvije godine. I nakon toga, ukoliko Zagreb zadrži ambicije kakve ima, a ja zaslužim da me žele u svojoj ekipi, svakako bih ostao tu. Ipak mi je doma najbolje.

Najteže ti u životu pada..? – Nepravda, nepoštenje.

Svi se prirodno nečega bojimo, čega se bojiš ti? Horora? – Bojim se mraka.

Praznovjerje je sveprisutno u sportu, koliko je prisutno kod tebe? Omiljeni
rituali? – Nisam praznovjeran, niti imam ikakve rituale.

Koliko bi izdržao u divljini samo sa švicarskim nožićem? – Ufff, bojim se da ne baš osobito dugo.

Kada si bio najvise ponosan na nešto sto si učinio i što je to bilo? – Finale Svjetskog kupa.

Što prvo pomisliš kad staneš pred ogledalo? – Da moram oprati zube. Kad se probudim, onih prvih par sekundi ujutro jedini su trenuci kad se ja gledam u ogledalo. 

Da imaš još samo jedan dan života, kako bi ga iskoristio? – Joj, to mi je tako bizarno pitanje. Nemam pojma. Ne mogu si to ni zamisliti.

Koji ti je najdraži gol koji si zabio u karijeri? – U finalu Svjetskog kupa, za izjednačenje.

Koje bi tri stvari ponio na pusti otok? – Udicu, nož i knjigu. Bibliju.

Kako bi reagirala tvoja buduća žena da joj kažeš da se želiš oženiti u dresu? – Ma, ne bi mi vjerovala. Dobio bih ispisnicu (smijeh)

Što bi učinio kad bi na jedan dab postao žena? – A, ništa. Bio bih žena.

Koju si školu završio i kako ti je išlo? – Bio sam prosječan. I bježao iz škole na treninge.

Što misliš o one night stand avanturama? – Dosta rizičan sport. Pa tko voli, nek izvoli.

- Kakvo mišljenje imaš o novinarima i koje ti je najneugodnije pitanje koju su
ti ikad postavili? – Novinari rade svoj posao i nastojim to razumjeti i poštovati. A bezvezna su mi pitanja tipa što mislim o kojem treneru, koji mi je najdraži i slična.

Na koga najviše trošiš kune na mobitelu? – Budući da cura i ja živimo zajedno, kune na mobitelu trošim na prijatelje, pogotovo one koji žive vani.

Što najčešće sanjaš i koja ti je najgora noćna mora? – Moram priznati da u posljednje vrijeme baš i ne sanjam. Prije sam znao sanjati da padam i baš bih se probudio sav preznojen. Da, i znao sam se ‘boriti’ s ekstremno velikim i ekstremno malim stvarima. Tko zna šta to znači…

S kim si posebno blizak tu u Zagrebu? – Uglavnom su to svi moji suigrači.

Imaš li probušene uši? – Ne.

Od glazbe te najviše opušta? – Opuštaju me klape.

Da si se rodio kao žensko bi li se svejedno bavio rukometom? – Nemam pojma, mislim da ne.

Po kome si dobio ime? – Po didu.

Imaš li nadimak? – Ne.

Opiši u 3 riječi svoju idealnu ženu. – Mogu u dvije riječi? Moja cura.

Voliš li slušati Nenu Belana? – Ne slušam ga.

Znaš li plesati? – Ne.

Kao pravi Dalmatinac, voliš li kasniti na dogovore? – Nemam pojma otkud to da Dalmatinci vole kasniti. Mrzim kasniti i ne kasnim.

Jesi li pedantna osoba? – Poprilično

Da na cesti naletiš na curu kojoj je pukla guma bi li se zaustavio? – Bih.

Kakav je osjećaj igrati sa Mirzom? – Sjajan. Mirza je kralj.

Da li misliš da će Ivano doći u Zagreb? – Volio bih.

Koji ti je fetiš? – Nemam fetiš.

Znaš li igrati šah? – Znam pravila.

Nakon tekme imate li običaj svi zajedno otići na piće ili svatko ode svojim putem? – Kako kojih. Nakon nekih većih utakmica, znamo svi zajedno otići na piće, pogotovo ako imamo šta proslavit’.

Jesi li romantičan? – Ja kažem da nisam, cura kaže da jesam.

Budući da si sa mora, imaš li brod, voliš li ribariti i ako da, koji ti je
najveći ulov? – Nažalost, nemam brod, ali volim ribariti, iako se ne mogu baš pohvaliti s nekim ulovom.
(nakon par sekundi) Ma, šta ne mogu…Ulovio sam jednom ooooooovoliku ribu (smijeh)

Šta mislis o Irfanu Smajlagiću? – Da zna sve o rukometu.

S kime si najviše povezani u repki/klubu? – Sa svima jednako.

Da li su i tebi napravili kakvu spačku kad ste tek ušli u reprezentaciju? – Naravno (smijeh). Svi moraju proći inicijaciju, premda nisam siguran koliko je mudro govoriti o detaljima (smijeh). Svi pjevamo karaoke i ne možete ni zamisliti kako to zvuči. Ja sam morao pjevati ‘Otvor ženo kapiju’...  Tko najbolje pjeva? Somić.

Da li slušaš cajke? – Ne.

Kako si se osjećao kad si prvi put zaigrao za repku? – Silan adrenalin. I ponos. Najjači kojeg sam dotad doživio.

Jeste li ikada voljeli matematiku? – Samo do petog razreda.