Pakleni trebaju dokazati da mogu bez Balića

Tek što su Igre počele, a Lino Červar, izbornik rukometaša, ostao je bez svoga najboljeg igrača. Ivano Balić nije ni dan nakon utakmice sa Španjolcima bio raspoložen za bilo kakav razgovor. Još je u šoku. – Nemojte me ništa pitati. Treba mi sada mir – poručio je. Soba u olimpijskom selu trenutačno je njegova realnost. Soba i odlasci na svakodneve terapije. Ove godine zaista nema sreće. Prvo ozljeda trbušnog zida, potom izbijeni zub, a sada djelomično puknuće mišića na listu desne noge.

Zasad je na turniru upisao samo 23 minute. U skupini više sigurno neće igrati. Dakle, neće ga biti protiv Brazila, Francuske, Poljske i Kine. I dobro je da smo svladali Španjolsku i tako osigurali četvtfinale bez najboljeg igrača. Jer, slabašnu Kinu možemo pobijediti i bez Balića.

Sada se postavlja pitanje koliko i što možemo bez Ivana. Lino Červar morao je odmah mijenjati koncepciju igre u napadu. Na mjesto koje igra Balić, organizator igre, odmah je u vatru gurnut dvadesetgodišnji Domagoj Duvnjak koji je posao protiv Španjolaca odradio fantastično. No, teško da u tako kvalitetnom ritmu ovaj mladić može odigrati nekoliko utakmica zaredom. Zato se puno očekuje od Drage Vukovića. On bi trebao biti tajni adut. Samo mu Červar mora dati priliku.

- Nećemo i ne smijemo se predati. Znate kako se kaže – koga nema bez njega se mora. Sigurno je da će nam sada biti puno teže protiv jakih suparnka jer Balić je jedinstven. Njega je teško čuvati, a u svakom trenutku ima sto ideja. Vjerujem u ove moje dečke, da jednim zajedništvom možemo nadoknaditi njegov izostak – rekao je Lino Červar. Uostalom, gdje smo bez Balića jako dobro ćemo vidjeti u četvrtak kada budemo igrali s Francuzima. Nemojte očekivati čudo. Nemojte biti razočarani ako prekinemo olimpijski niz pobjeda (sada imamo devet zaredom). Važno je da se Balić vrati u najvažnijoj utakmici olimpijskog turnira.

Medalja? Sada je puno teže bez njega. Ni nogometaši Brazila bez Ronaldinha, niti Argentina bez Messija ne bi bili baš prvi favoriti. Nismo sada ni mi premda smo ponovno počeli igrati rukomet iz snova. Osjetili su to Španjolci u prvih dvadeset minuta.

Poznavajući ove dečke, oni će u idućim utakmicama igrati za svoga ozlijeđenog suigrača i davat će 200 posto svojih mogućnosti. U to smo sto posto sigurni. A kad se oni zainate, onda nikome nije lako, ni Francuskoj s Omyerom, niti Poljskoj s Bielickim, niti Njemačkoj s Hensom, niti Danskoj s Hvidtom. Pakleni, glavu gore! Nije još ništa izgubljeno. Dapače… (D. Mrvec, Večernji list)