POGLED UNATRAG: Nismo imali kompleks Barcelone, ali redovito smo primali porcije!

18.10.2012.

Trinaest je godina prošlo otkako je rukometni klub Zagreb igrao svoje posljednje finale EHF Lige prvaka. Tada, kao i u dvije sezone koje su prethodile, hrvatski je rukometni prvak pokleknuo na posljednjoj stepenici, u finalu gdje je sva tri puta bila bolja španjolska Barcelona. U predvečerje susreta 4. kola VELUX EHF Lige prvaka u kojemu u zagrebačku Arenu dolazi najtrofejniji rukometni klub Europe, kroz prizmu Zagrebovih legendi, Zlatana Saračevića, Slavka Goluže i Božidara Jovića,  prisjetili smo se slavnih 90-ih i mitskih finala sa Schepkinom, Masipom, Svenssonom i ostatkom ovog trofejnog društva. Barcelona s kraja 90-ih bila je momčad ispred svog vremena, govore nam naši sugovornici, a premda je Zagreb u tri navrata poražen u finalu, hrvatski rukometaši nisu imali kompleks španjolskog kluba.

Gospodo, kada sa odmakom od 13 ili više godina pogledate unatrag za koji detalj možete reći da vam se najdublje urezao u pamćenje?

GOLUŽA: Sada kada se osvrnem shvatim da su to zaista bile životne utakmice. Mi smo, eto, uvijek primali jednu porciju od Barcelone, a ona bi najčešće iznosila desetak pogodaka razlike. Sjećam se svoje posljednje sezone u Zagrebu, igrali smo kao domaćini i na poluvremenu vodili sa jedan razlike. Međutim, u nastavku nastaju neželjene scene na parketu, Džomba je glavom pogodio stativu, nekoliko se igrača ozlijedilo, neki su dobili crvene kartone, a Udovičiću je netko stigao i nos polomiti. Tako smo na uzvrat stigli bez pola ekipe i naravno izgubili. Nažalost, nikada sa Zagrebom nisam nadigrao Barcu, ali malu satisfakciju dobio sam nakon odlaska u Fotex gdje smo prvom prilikom izbacili Barcelonu iz Lige prvaka.

SARAČEVIĆ: Najviše su mi se u sjećanje urezali porazi, jer porazi su ti koji se pamte. Činjenica je da smo uvijek igrali finala, jer smo tada i mi i oni bili po rejtingu nositelji pa se nismo mogli sresti u grupnoj fazi natjecanja.

JOVIĆ: Pamtim naš entuzijazam i uvjerenost prije svakog tog finala da možemo pobijediti Barcelonu. Nažalost, oni su bili najbolja momčad svijeta, skupina pojedinaca na čelu sa Riverom koja je igrala jedan moderan rukomet sa brzom polukontrom kojoj mi nismo mogli parirati. Kada se igralo gol za gol mi smo im bili ravnopravan protivnik, ali na njihovu brzu tranziciju mi nismo imali odgovor.

Može li se kazati da ste imali kompleks Barcelone?

SARAČEVIĆ: Ne bih rekao da smo imali kompleks Barcelone, samo nikako nismo mogli pobijediti i uvijek se sve svodilo na tu utakmicu kod njih gdje smo se dobro držali  40-ak minuta, da bi potom, u posljednjih 20 minuta pali i gubili sa toliko razlike da to ni teoretski nismo mogli stići u Zagrebu.

GOLUŽA: Ne bih se složio da smo imali kompleks Barcelone. Sada s nekim odmakom i iskustvom rezoniram da se nismo dobro spremali za Barcelonu. Situacija u klubu nije bila bajna, nije bilo sponzora, ali treba biti iskren i priznati da se nismo najbolje ni spremali. Prebrzo su dolazile te utakmice i dojma sam da smo više  razgovarali o svemu i svačemu, nego o tome kako se suprotstaviti Španjolcima. Oni su igrali svoju poznatu, agresivnu 5-1 obranu, a mi smo srljali u sredinu na Schepkina i tu smo gubili dosta lopti, što je rezultiralo katastrofom, odnosno situacijom u kojoj sve dobro što smo napravili ranije prokockamo u jednom poluvremenu, gdje nas oni iskontriraju i naprave nam desetak golova prednosti.

JOVIĆ: Mislim da nismo imali kompleks. Bili smo dobri u tim utakmicama, ali oni su jednostavno bili prejaki. Imali su i dužu klupu i velik izbor kvalitetnih igrača. Naš Zagreb u to vrijeme nije dobro stajao, plaće su nam uglavnom kasnile, nije bilo sponzora, tako da smo kada se sve to uzme u obzir zapravo napravili odličan rezultat. Protiv onakve Barcelone jednostavno nismo mogli više. Mi među sobom nismo razgovarali i razmišljali na taj način, ali jasna stvar kada te netko pobijedi toliko puta da se postavlja pitanje kompleksa.

Valero Rivera je za mnoge najbolji rukometni strateg u povijesti, čovjek koji je radio ispred svog vremena. Koliko Barcelona upravo njemu i njegovim taktičkim zamislima ima zahvaliti svoje uspjehe iz 90-ih godina prošlog stoljeća?

SARAČEVIĆ: Rivera ima najviše trofeja od svih trenera na svijetu i njegov je najveći doprinos  taj što je u ono vrijeme izmislio jednu novinu. Naime, tadašnja Barcelona igrala je rukomet kakav  tek danas igraju najbolje momčadi, znači krasila ih je jedna agresivna 5-1 obrana sa puno golova iz tranzicije i to je tada bio veliki novitet. Međutim, treba reći i to da je u to vrijeme bilo puno manje stranaca nego danas, pa je primjerice Barcelona imala samo Svenssona na vratima i Schepkina koji je tada bio najbolji igrač svijeta. Oni nisu imali slabu točku jer su bili najbogatiji klub i mogli su dovesti igrača kojeg bi poželjeli. Rivera je pametan trener  koji je, između ostalog, uzeo Patrika Ćavara jer je ovaj bio najbolji na svojoj poziciji, ali isto tako znao je da će time oslabiti Zagreb. Paralelno su  snažili sebe i slabili protivnika. Bitno je naglasiti kako je Barcelona u ono vrijeme već u 15. minuti mijenjala čitav sastav, a to je nešto što tek sada počinju raditi najbolji europski klubovi. Mi tomu nismo mogli nikako parirati jer smo imali jednu jaku postavu, korektne zamjene, ali zamjene koje nisu bile na nivou Barcelone.

GOLUŽA: Rivera je disciplinu postavio na visoki nivo, imao je razrađen sustav, a u tom trenutku imao je i najbolje igrače svijeta na raspolaganju. Ja sam osobno najviše cijenio toga Masipa koji nije imao nikakvog respekta ili straha od bilo koga. Valero Rivera sigurno je dao veliki pečat uspjesima Barcelone, premda ne bih rekao da je isključivo on zaslužan. Treba mu odati priznanje na tome što je izradio jedan fantastičan sustav i onda bi kupovao isključivo onakve  igrače kakvi bi se savršeno uklapali u njegovu mašineriju. Kupovina Patrika Ćavara bila je upravo primjer kako Rivera funkcionira kao trener.

U subotu nam u goste dolazi Barcelona? Što nas čeka u Areni? Što vi očekujete od tog susreta?

GOLUŽA: Priželjkujem punu dvoranu i da naši mladi igrači u takvoj prilici prepoznaju dodatni motiv i da daju sve od sebe. To neće biti lako, jer mnogi nisu igrali europske utakmice od takvoga značaja i osjećati će veliki pritisak jer igraju  protiv velikog kluba, kluba iz vrha europskog rukometa. Zagreb i Barcelona su dvije institucije, međutim na meni je da našim mladim rukometašima pokušam olakšati i osloboditi ih nepotrebnog pritiska. Mi smo napravili jedan veliki zaokret u politici, pomladili smo ekipu i ti momci nemaju imperativ pobjede. Upravo bi trebali biti svjesni da ta mladost i izostanak opterećenja treba biti njihov adut. Bio bih zadovoljan kada bi moji momci ušli u susret bez respekta i kada bi dali sve od sebe, jer ja im uvijek govorim da navijač prepozna kada si dao sve od sebe i da ti tada i poraz neće tako teško pasti. Mi moramo Barcelonu respektirati, ali svaki od mojih igrača mora graditi svoje ime i prezime i mislim da za to nema boljeg načina nego da daju sve od sebe protiv jednog tako moćnog protivnika.

SARAČEVIĆ: Ovo je dobra ekipa Zagreba. Ne treba zaboraviti da smo igrali sa Minskom egal, a oni su izgubili od Barcelone svega jedan razlike. Šansa uvijek postoji, a u ovom slučaju naša  leži u želji, ambiciji i nadasve domaćem parketu. Kvalitetu imamo, samo treba zatvoriti crne rupe koje će Barcelona znati kazniti.

JOVIĆ: Naš stil igre njima definitivno ne leži, premda mi danas nismo na takvom nivou i nemamo fond igrača da bismo im mogli parirati. Međutim, imamo mladost, brzinu i želju na napredujemo i vjerujem kako ćemo već u subotu pokazati zube, a ako bude sportske sreće možemo ih i iznenaditi. U igri 1 na 1 nemamo nikakve šanse protiv njih, ali ako obranu i polukontru odigraš savršeno, ako broj tehničkih grešaka svedeš na minimum i ako ti je postotak realizacije dosta visoko, onda možda imaš neke šanse. Sve navedeno treba napraviti kolektiv, a ne pojedinac.

Pobjeda  protiv Barcelone uslijedila je kada joj se nitko nije nadao. Bili ste lani u Palau Blaugrani i svjedočili povijesnoj pobjedi Zagreba nad Barcelonom. Kakav je to osjećaj?

JOVIĆ:  Takvu utakmicu odigraš jednom u par godina. Mi smo igrali savršeno, bez tehničkih grešaka, sa jako dobrom polukontrom i kada ti se sve tako poklopi onda imaš šanse protiv Barcelone. Koliko je to velik i jak klub dovoljno svjedoči upravo i ta utakmica, jer mi smo ju odigrali perfektno, a slavili smo tek s golom prednosti. Fantastična je to momčad i danas, a osim čitavog niza super jakih pojedinaca u polju imaju i najbolji vratarski dvojac svijeta. Sa Šterbikom sam igrao i za mene je on možda i najbolji golman svih vremena, dok je Šarić, premda kasno sazrio, danas jedan od tri najbolja čuvara mreže u Europi.