Šećer na kraju: “Pakleni Globetrotters” poigrali se s Alžirom

POSLJEDNJA utakmica kvalifikacijskog turnira za Olimpijske igre u Pekingu nije nosila apsolutno nikakav rezultatski imperativ. Hrvatska je još jučer osigurala plasman, odmah nakon što je Alžir u utakmici protiv Japana izgubio svaku šansu za isti. No, iako revijalna, današnja utakmica Hrvatske i Alžira pružila je više nego dovoljno uzbuđenja.

Iako umorni i načeti ozlijedama Pakleni su se i treći dan za redom predstavili u u vrhunskom svijetlu, te u velikom stilu, sa savršenim skorom i pregršt atraktivnih poteza za publiku, okončali turnir. Konačni rezultat 37:26 sve govori.

Višnjik opet ispunjen do posljednjeg mjesta

Višnjik je još jednom, treba li to uopće napominjati, bio ispunjen do posljednjeg mjesta, a fenomenalno navijanje, koje je glavna tema u Zadru (a da se večeras ne igra treća utakmica finala košarkaškog prvenstva bilo bi vjerojatno i jedina) opet je bez ijedne sekunde prestanka inspiriralo hrvatske rukometaše da ostave srce na terenu.

Pakleni su iskreno željeli s turnira otići kao jedina neporažena ekipa i na taj se način odužiti sjajnoj zadarskoj publici, ali zadaća im je bila puno teža nego što se očekivalo. Alžirci su se tek treći dan turnira probudili i čvrsto odlučili da se kući neće vratiti osramoćeni pa su “grizli na sve strane” igrajući kao da im život ovisi o jednoj nevažnoj utakmici.

Alžirci dugo držali utakmicu neizvjesnom

Predvođeni fenomenalnim Omarom Chehbourom, koji je samo u prvih pola sata zabio šest golova, Alžirci su susret dugo držali neizvjesnim i nisu dopuštali realno kvalitetnijoj Hrvatskoj da se rezultatski odlijepi. Pakleni su danas bili hendikepirani neigranjem Mirze Džombe, ali Zadrani zbog toga nisu bili razočarani s obzirom da je umjesto njega na teren prvi put izašao domaći dečko Josip Valčić i pružio više nego solidan doprinos.

Utakmicu je među hrvatskim reprezentativcima najbolje otvorio Ivan Čupić koji je svojim golovima nosio Paklene, dok je na drugoj strani isto radio Chehbour. Veći se dio prvog poluvremena igralo gol na gol, najveću prednost koju je Hrvatska imala bila je plus dva. Na poluvrijeme su Alžirci, potpomognuti s nekoliko loših sudačkih odluka, otišli s obećavajućih minus jedan, 14:13.

Euforija u Višnjiku odvela Paklene do pobjede

A onda se utakmica pretvorila u ekshibiciju na kojoj bi Paklenima i Harlem Globetrottersi pozavidjeli. Dominiković je trčao kontre i zabijao iz “cepelina”, Lacković topovskim udarcima skidao paučinu s kuteva, Vori zabijao okrenut leđima prema golu, Duvnjak si za rođendan poklonio par slavljeničkih golova (među kojima i “cepelin” s Čupićem)... Euforiju koja je tada zavladala u Višnjiku nemoguće je opisati, a Hrvatska je uskoro bila na nedostižnih plus devet, dok smo prvi pogodak Alžira u drugom dijelu čekali punu deset minuta (Chehbour, a tko drugi). U 18. minuti drugog dijela bilo je okruglih 30:20 za Hrvatsku.

I otprilike u tom trenutku Alžirci su se sasvim raspali. Pritisak s tribina postao je prejak, a živci sve tanji, nisu više znali ni obaviti izmjenu kako treba pa se događalo da igrač koji treba ući sjedi na klupi i fascinirano promatra tribine. Hrvatskim rukometašima inspiracije zato nije nedostajalo, letjeli su po terenu kao gazele, zabijali iz svih situacija i dostojno se oprostili od Višnjika koji ih nikad neće zaboraviti. A vjerojatno će i oni još godinama prepričavati iskustva “pod pekom”. (www.index.hr)