Štrlek:Kao klinac, sanjao sam igrati s Džombom

Sve je zapravo počelo u zagrebačkoj Dubravi. Rodio se 1. prosinca 1988. u već spomenutom kvartu a ljubav prema sportu datira još iz vrtićkih dana. Oduševljavale su ga ‘finte’ i osobnost Dražena Petrovića, o kojem je rado slušao iz očevih priča, ponajviše i zbog toga jer je sve u sportu postigao svojim radom. Ipak, Manuel Štrlek nije izabrao košarku. Kao klinac ‘jurcao’ je za tatom i ‘ometao’ ga po treninzima, a kako je tata bio i trener i veliki zaljubljenik u rukomet, predložio mu je upravo taj sport.
Svoje prve rukometne korake napravio je u RK Dubrava, a nakon očevog prelaska u RK Zagreb krenuo je za njim. Vrijeme je prolazilo, dječarac je stasao. Što stasao, briljirao… Danas igra na poziciji lijevog krila u RK CO Zagreb i hrvatski je rukometni reprezentativac. U dresu reprezentacije odigrao je nekoliko vrlo dobrih utakmica, ali na zadnjoj pripremnoj za Svjetsko prvenstvo teško je ozlijedio koljeno. Prošli rođendan, očekivano, nije mu ostao u dobroj uspomeni… 
 -Prošli rođendan sam bio u jako tužnom raspoloženju jer sam se taj dan baš ozlijedio, nije bilo apsolutno nikakvog veselja. Nadam se da će ovaj biti sve u redu. Naravno da ne mislim pretjerivati, počastit ću suigrače, proslaviti sa obitelji, djevojkom i prijateljima…
Oduševljavate svakim svojim potezom na parketu, ozljede kao da nije ni bilo?

- Kad su počele pripreme i kad sam tek krenuo u sezonu možda nisam bio baš sto posto s glavom unutra, ali sada stvarno nema nikakvih problema. Kad je došla prva utakmica jedan dio sam odigrao malo u strahu, ali nakon toga sam se skroz oslobodio. Sad je stvarno sve super i osjećam se kao da se ozljeda nikada nije niti desila. 

Utakmice sa slabijim protivnicima u LP prvotno su bile zamišljene kao prilika za veću minutažu mladih. Mislite li da je to moguće s obzirom na oscilacije u igri?

- Iskreno, ne volim to dijeljenje na starije i mlađe jer smo mi svi jedna momčad. Svatko kad uđe u igru mora dati svoj maksimum i to je ono najbitnije.I ja bih volio znati zašto padamo na utakmicama, kao da igramo na mahove. No svakako smo toga svjesni i pokušavamo riješiti tu ‘crnu rupu’ u našoj igri. Nikako se ne bih složio da se jednostavno opustimo!

Razmišljate li što o vama misle suigrači ili navijači? Vrlo ste oprezni u izjavama očito (pre)dobro svjesni da sve što kažete u svlačionici se može upotrijebiti protiv vas?

- Ha, ha, ha, ima to svoju povijest… Onako mlad i zelen kad sam davao prve intervjue, omaknule su mi se neke krive izjave i sad pazim. Naravno da mi to suigrači nisu zaboravili, pola godine su me zezali! Ne ponovilo se.

Ipak na spomen kluba i suigrača, Manuelov osmijeh se širi od uha do uha i iskreno će priznati…

-To je vrhunski organiziran klub u kojem je sve dobro posloženo. Među trenerima i suigračima se jako dobro osjećam. Maglajlija i Bašić su uvijek tu, puni znanja, savjeta i razumijevanja za nas mlađe i naše uspone i padove. Dakako, standardno najglasniji je Gorazd Škof, ali ujedno je i veliki motivator, ogroman pozitivac i odličan vrhunski golman.

Dočekao je i Škof svojih pet minuta da vam vrati za sve šale na račun ‘Janeza’. Slovenci bi rekli – neprocjenjivo…

- Ha, ha, ha… i sad nam vraća za sve što smo ga zezali! Osim njega tu je i moj cimer Kiro Lazarov ,vrhunski igrač od kojeg puno učim. A Mirza Džomba je jednostavno legenda, kralj! Drago mi je da sam ušao u prvu momčad i da imamo priliku zajedno igrati. Kad sam bio klinac sanjao sam da budem s njim u istoj momčadi. Tu su, naravno, i drugi poput Balića a svi oni koje nisam spomenuo ne znači da su manje bitni. (Žana Krvavac, www.cro-sport.net)