Tko ima više zdravih, imat će više šanse za odličje

Treniramo, treniramo i treniramo. Tako na pitanje što naši rukometaši rade na završnim pripremama u Poreču za Europsko prvenstvo u Norveškoj, koje počinje 17. siječnja, odgovara Slavko Goluža, desna ruka Line Červara u stručnom stožeru.

Ivano Balić zbog ozljede i dalje radi prema posebnom programu. – Njegovo je stanje nepromijenjeno, ozljeda mišića donjeg trbušnog zida zahtijeva strpljenje. Kontrolni pregled predviđen je za subotu, tada ćemo zajednički i odlučiti hoće li Balić kandidirati za nastup na oglednim utakmicama sa Švedskom i BiH ovaj vikend – izvijestio je liječnik reprezentacije dr. Mladen Miškulin.
Naravno, treneri bi voljeli što prije saznati mogu li (i koliko) računati na najboljeg igrača, ali glavna će riječ, po svemu sudeći, biti liječnikova.

Baš kao što su liječnici upalili crveno svjetlo za Mirzu Džombu, koji ozlijeđeno stopalo liječi u Zagrebu i EP u Norveškoj morat će preskočiti.
No, nemaju problema s ozljedama samo u našem taboru. Štoviše, gotovo nema reprezentacije u kojoj su liječnici besposleni. Prenatrpani kalendar s klupskim i reprezentativnim obvezama, očito je, uzima svoj danak.

U Norveškoj treba u 11 dana odigrati osam utakmica – ubojit je to ritam – pa, nažalost, treba očekivati i nove ozljede. Čelnici o rukometašima očito ne vode brigu, gleda se samo koliko će se zaraditi i to bi im se moglo uskoro vratiti kao bumerang. Jer, uz mnogo ozlijeđenih, s ritmom igranja bez stanke za odmor upitna postaje i kvaliteta igre. Kako će Europsko prvenstvo odmicati, tako će i umor biti sve izraženiji.

Jer, ne treba ni zaboraviti da rukometaši u Norvešku neće stići s mnogo dana priprema. Tek dva tjedna premalo je za pripreme kakve treneri žele.
Iz godine u godinu zato su i liječnički stožeri sve brojniji, a treneri su prisiljeni birati u zdravljem suženom krugu igrača. Pa će o tome kakav će tko plasman izboriti odlučivati i tko će imati više – zdravijih. (Z. Vukelić, Večernji list)