Tribine oduševljene igrom protiv Kube

Naši rukometaši su odradili posao na iznimno profesionalan i prekrasan način. Kubance su lomili cijelu utakmicu i digli publiku na noge.
Poslije lako odrađena posla protiv Kuvajta, uslijedio je još jedan lak posao, onaj protiv Kube. S obzirom da je riječ o amaterima, nije čudo da Spaladium Arena u Splitu nije bila popunjena do kraja.
Unatoč tome, atmosfera nije izostala, navijači koji su stigli, odlučili su nadomjestiti one kojih nema i našu reprezentaciju dočekala je paklena podrška. Tomu je bio slučaj da se pokaže Španjolcima što ih čeka. A čeka ih težak protivnik, shvatila je to Kuba koja je od Hrvatske poražena 41:20.

Iako smo bili veliki favoriti naša obrana ponovno je propuštala i poslije pet minuta bilo je 3:3, što nikako nije ohrabrilo prije teških izazova protiv Španjolaca i Šveđana. Ali, kada nije htjela obrana htio je Alilović. Skinuo je tri lopte zaredom, Zrnić je zabio četiri gola i ubrzo je bilo 6:3.

No, obrana se ponovno pobrinula promijeniti stanje stvari. Neshvatljivo je da je momčad tako skromnih mogućnosti tako lako probijala naš zid, bilo izvana bilo s crte. Da nije bilo Mirka Alilovića poslije deset minuta ne bi vodili 7:5 već bi gubili najmanje dva razlike.

Ali, očito su bijesni urlici izbornika Červara stigli do ušiju i glava naših igrača pa su ubacili u brzinu više, što je bilo previše i za jako brze Kubance. Nisu se gledatelji stigli niti okrenuti, a rezultat je već bio 12:6. I tada je došlo vrijeme da uđe i Ivano Balić!

Uragan, tako bi se moglo nazvati razdoblje kada su na terenu bili Čupić, Šprem, Lacković i Balić. Obrana je djelovala kao nekad, pokretljiva i neprobojna, a napad brz i nezaustavljiv. Druga polovica prvog poluvremena uistinu je bila potpuno obrnuta od prvih 15 minuta! Kubanci nisu znali gdje su, 16:7 je bio rezultat u 23. minuti.

Za kraj poluvremena može se samo reći kako je odlična stvar što su tri lakša suparnika prva odrađena jer Hrvatska se tražila u prvimutakmicama, da bi se našla protiv Kube, koja je uvjerljivo jača od Kuvajta. Na odmor se otišlo s ogromnih 20:9.

Drugi dio krenuo je s Čupićevim pogocima, ali i promašajima Gorana Šprema, koji je protiv Kuvajta bio najbolji strijelac, ali sada kao da je pod pritiskom hoće li zaigrati protiv Španjolske ili neće.

No, Šprem je poslije nekoliko minuta ‘‘naštimao’‘ nišanske sprave i počeo zabijati, zbog čega se može reći kako poslije nekoliko godina zatišja imamo svjetska krila. Čupić, Zrnić, Šprem i Hrvatin zabijaju kao navijeni. Ali, s druge strane, vanjska linija je nestala. Lacković tek jedan od četiri, a Metličić je zabio tek poslije cepelina Zrnića.

Lino mora pronaći način kako će riješiti taj problem. A možda neće ni morati ako uspijemo korisiti krila kao večeras i odigrati toliko kontri. Kubance je to jednostavno ubilo, u 47. minuti bilo je 34:16, skoro pa 20 razlike. I kao da to nije dosta paklenima, jure i dalje punom parom.

Odlična igra naišla je i na odobravanje publike, koja je pjesmom pratila igrače i cijelu veličanstvenu priredbu i izvedbu, te tako dodatno podigla atmosferu. Španjolcima će sigurno biti iznimno teško, a bilo bi im i teže da sutra nije dan odmora.

U svakom slučaju, ova utakmica pravi je pokazatelj svima kako se prerano počelo s kritikama. Obrana jest djelovala prethodne dvije utakmice slabije no što smo navikli, ali poslije 15 minuta ove utakmice sve je sjelo na svoje mjesto. Još samo kad bi se priključili Lacković i Metličić... (www.javno.com)