Vori:Ako atmosfera bude kao u Zadru, ne moramo se bojati

Kružni napadač Igor Vori proveo je novogodišnje praznike u obiteljskom okružju. Nije se odrekao delicija, ali nije ni pretjerivao. Reprezentativni dopust trajao je samo dva dana, a zagrebački snijeg zamijenit će morem. Istina, samo pogledom, jer ih u sljedećih 15 dana očekuje dvadesetak treninga, a 16. siječnja prva utakmica s Korejom.

- Nakon puno godina iz Istre smo se preselili u Dalmaciju, što je i logično jer se u Splitu i igra Prvenstvo. U zadnje vrijeme nisam imao puno vremena ići u Dalmaciju, no imam puno prijatelja dolje i izvan rukometa – naglasio je Vori.

Ljepša Vorijeva polovica Olja je Splićanka.

- Osam godina ljetujem u Splitu. Nemam baš određeno mjesto gdje volim odlaziti, nego svuda pomalo. Malo sam s igračima iz Splita, malo sa ženom, a malo s drugim prijateljima…

Splićani su, uostalom, kao i svi ‘južnjaci’ posebni. Temperamentni, glasni i očekuje se da će na utakmicama reprezentacije u Splitu biti ‘paklena’ atmosfera…

- Ako bude isto kao u Zadru na kvalifikacijskom turniru za Peking, ne moramo se bojati. Siguran sam da će biti vrhunska atmosfera i da ćemo svi zajedno, i mi i gledatelji, uživati.

Domaći parket, osim prednosti, nosi veći pritisak i opterećenje?

- Igrati pred domaćim gledateljima mora biti prednost i naš veliki plus. Publika će nam sigurno biti ‘osmi igrač’. Međutim, pritisak će biti velik…

Bez obzira na to što je vaša generacija bila svjetski prvak i olimpijski pobjednik, ne mislite li da će vas mnogi upravo pamtiti po prvenstvu na domaćem parketu?

- Očekivanja su velika, ali moramo spustiti loptu na zemlju. Svi se spremaju, i Francuzi, i Poljaci, i Nijemci, i Šveđani… Francuzi dolaze u Hrvatsku kao olimpijski pobjednici i, budimo realni, favoriti su. Postoje četiri, pet reprezentacija među kojima je mala razlika. Gol, dva, tri…, a zdravlje će puno toga diktirati kod svih. Ponavljam kao papagaj – moramo se iz svega isključiti, razmišljati samo na rad, a ne što nas čeka. O neuspjehu ne razmišljam.

Poveći broj igrača nije u punoj snazi, kakvi ste vi s bolovima i ozljedama?

- Sve me boli nakon svakog treninga. Naviknuo sam na to i oguglao.

S obzirom na to da stalno igrate u oba smjera, hoćete li vi više tući suparnike ili oni vas?

- Nadam se da će sve biti u granicama korektnosti.

Obitelj ste, prava škvadra, ali dosta igrača iz raznoraznih razloga (Džomba, Sulić, Dominiković...) više nema u reprezentaciji.

- Najvažnije je da se stvori prava atmosfera. Počevši od igrača do trenera u stručnom stožeru i masera, pa da do kraja živimo kao jedan. Uvijek je to bilo kod nas. (JL)