Zoran Gobac: Razmišljam o Lackoviću i Baliću

Rukometnim poštovateljima sljedeće sezone u Ledenoj dvorani u režiji Croatia osiguranja ponudit će se prava poslastica. Hrvatski prvak je s dolaskom niza pojačanja (Džomba, Vori, Jerković, Špoljarić, Lazarov, Lubej…) ponovo nominiran za najviši plasman u Europi, a u najuspješnijem sportskom kolektivu otvorena je inicijativa za povratkom u Hrvatsku još ponekim eurozvijezdama, ponajprije Lackovića i Balića.

O tomu, kao i nekim detaljima vezanim uz SP 2009. i nejasnoćama vezanim uz Rukometni dom, razgovarali smo sa Zoranom Gopcem, glavnim menadžerom zagrebaša i dopredsjednikom Hrvatskog rukometnog saveza koji je, među ostalim, ustvrdio da će se za četiri godine kandidirati za čelnika Saveza, a potom reći zbogom rukometu. Postat će pasionizirani promatrač rukometnih zbivanja, a ne više aktivni, kao što je bio u posljednjih tridesetak godina.

• Je li za RK Croatia osiguranje prijelazni rok završen?

- Još nije, moramo riješiti Vorija i Lubeja do kraja. Najvjerojatnije ćemo, da bismo zatvorili do kraja transfere i platili odštete, podići kredit kod poslovne banke. Igrači koje dovodimo ili smo ih doveli nisu jeftini. Idemo korak po korak, ove ćemo sezone podići budžet između 700.000 do 1,000.000 eura kako bismo se ravnopravno nosili s najjačim europskim klubovima.

• Posljednjih desetak godina niste se zaduživali, sada opet hoćete?

- Ili ćemo se zadužiti, ili ćemo tražiti gradska sredstva potpore vrhunskom sportu. Ovo je klub koji je u posljednjih petnaestak godina u europskom vrhu. Potpisat ćemo ugovore s nekoliko novih pokrovitelja, nastaviti suradnju s Inom, glavnim sponzorom, i to nam daje sigurnost da ćemo normalno živjeti i raditi u budućnosti. Osim toga, gradonačelnik Bandić nam je prije petnaestak dana obećao pomoć kroz reklamiranje Turističke zajednice i holdinga.

• Je li itko iz Grada uključen u klubu, primjerice, kroz rad u Upravnom odboru?

- Ja sam gradski dečko, odrastao na križanju tadašnje Končareve i Savske, i imam dosta ‘ulica’ u nogama. Smatram se predstavnikom Grada.

• Mogu li za sljedeću sezonu vaše akvizicije postati Lacković i Balić?

- Već sada imamo u klubu desetak hrvatskih reprezentativaca, a takvo smo okupljanje najboljih naših igrača najavili posljednjih godina. Pokušat ćemo dovesti još jednog ili dva u sljedećoj sezoni. Nakon nogometa, za rukomet postoji najveći interes. Daleko smo ispred košarke ili vaterpola. Razmišljamo o tim igračima, Lackoviću istječe ugovor sljedeće godine…

• Balić je čvrsto vezan ugovorom u Španjolskoj?!

- Imao je i Vori ugovor, no vidjet ćemo koliko ćemo to financijski moći pratiti.

• Poznato je koliko zarađuje Eduardo u Dinamu, ili primjerice Kus u Ciboni, a koliko vas koštaju najskuplji igrači?

- Ne zanima me koliko košta Eduardo. Vori i Džomba koštaju koliko vrijede, a vrijede puno.

• Kada je u pitanju prvak, liga je poslovično nezanimljiva?

- Pojačat će se neki klubovi, poput Čakovca, Splita, Osijeka ili Varaždina, a svima će biti zanimljivo vidjeti desetak reprezentativaca iz našeg kluba u svom gradu. Gdje god da dođemo, dvorane će sigurno biti pune.

• Početak gradnje Rukometnog doma je upitan. Tko vam je, uopće, prvi obećao gradnju?

- Bilo je to 1996., moja stranka HDZ, a bilo je rečeno da će se sagraditi za dvije godine. Potom se to prebacilo na sanaciju kluba, no od obećanih 18,000.000 kuna dobili smo samo prvu ratu – 1,200.000 kuna. Vjerujem da će se Rukometni dom sagraditi. Nije sada riječ o političkim igrama niti novcu, nego je manjak vremena najveća kočnica. Dobili smo čvrsta obećanja gradonačelnika Bandića i direktora Holdinga Ljubičića, no čini se da će kasniti s gradnjom i u njemu se neće moći igrati Svjetsko prvenstvo 2009. Poanta je u sljedećem: Rukometni dom je bio u aplikaciji, održavanje SP neće biti upitno, tu je Bandić u pravu, no morat će se, ako se dvorana na Sveticama ne sagradi, mijenjati model odigravanja.

• Sigurna su samo dva grada – Zagreb i Zadar?

- Tako je. Prvo je bilo dogovoreno šest skupina u pet gradova, no vjerojatno će se mijenjati model. Možda bude u tri grada, a u svakom od njih dvije skupine, koje će igrati s danom stanke. Otvara se, također, mogućnost odigravanja čak u Sisku ili Slavonskom Brodu, a u listopadu će se odlučiti definitivno s kakvim će se sustavom natjecanja ići i u kojim gradovima. Razgovarao sam upravo tome s Đapićem, koji je bio zatečen i razočaran.

• Je li vam dosadilo biti arbitar u sporu na relaciji Červar – Smajlagić?

- Smajlagić je jedan od najvećih hrvatskih rukometaša. Međutim, nije veći od, primjerice, Džombe koji je u karijeri osvojio više naslova i trofeja. Isto tako, kao stručnjak tek se mora dokazati, a dobro da je otišao samostalno raditi u Egipat. Vjerujem da će uspjeti u radu s njihovom reprezentacijom, a vrata hrvatskog rukometa su mu otvorena.

• Računate li na njega kao prvog kandidata za Červarova nasljednika nakon SP-a 2009.?

- Kandidata ima više, tu su Neno Kljaić, Slavko Goluža, Zdravko Zovko i Irfan Smajlagić. Dok sam ja tu, Červara nitko ne može maknuti. Osim toga, ima maksimalnu podršku najboljih naših igrača poput Balića. Najslabiji rezultat mu je četvrto mjesto, pet puta smo bili u samoj završnici, a tko je to još s Hrvatskom ostvario?  (Jutarnji list)