Najbolja od svih sjajnih generacija

Jedan je najbolji igrač ovog prvenstva, jedan je najbolji rukometaš svijeta, a jedan će to tek postati. Ivan Čupić, Ivano Balić i Domagoj Duvnjak…

Pi­ta­nje ko­ja je hr­vat­ska ru­ko­me­tna ge­ne­ra­ci­ja naj­bo­lja bi­lo je do ju­čer pi­ta­nje oko ko­jeg se mno­gi ru­ko­me­tni za­lju­blje­ni­ci i stru­čnja­ci ni­su sla­ga­li. Ju­če­rašnje srebro naše ru­ko­me­tne re­pre­zen­ta­ci­je po­nu­di­lo je de­fi­ni­ti­van odgo­vor i na to pi­ta­nje.

Bez obzi­ra na iznimne ge­ne­ra­ci­je ru­ko­me­taša ko­je su osva­ja­le naj­sjaj­ni­ja eu­rop­ska i svjet­ska odli­čja, bez obzi­ra na ime­na ru­ko­me­tnih ve­li­ka­na po­put Ža­gmešta­ra, Hor­va­ta, Ćava­ra, Smaj­la­gi­ća, Sa­ra­če­vi­ća, ge­ne­ra­ci­ja ko­ja je osvo­ji­la ru­ko­me­tno srebro na Svjet­skom pr­ven­stvu u Za­gre­bu naj­ve­ća je ko­ju je hr­vat­ski ru­ko­met ika­da imao. Ge­ne­ra­ci­ja Ba­li­ća, Me­tli­či­ća, La­cko­vi­ća, Val­či­ća…

IVANO BALIĆ – Dovoljno je reći (po)najbolji igrač svijeta svih vremena. Na tekućem Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj nije to bio pravi Ivano?Balić, najbolji na svijetu u posljednjih pet godina, no njegova je prisutnost, unatoč seriji ozljeda, vrlo važna za duh reprezentacije. Premda već godinu-dvije nije kakav je bio prije, igrač je to koji je od EP-a 2004. u Soveniji na pet velikih uzastopnih natjecanja s pravom ponio titulu najboljeg igrača (MVP turnira). Trebao je to biti i 2003. na SP-u u Portugalu, no tada ga je ta titula nepravedno zaobišla. Osim što je bio najbolji na pet uzastopnih turnira, i službeno je u dva navrata proglašen svjetskim najboljim igračem. Uz njega je to dva puta bio samo legendarni Talant Dušebajev. Za Balića i njegov “vic” u igri nitko nikada nije mogao pronaći protuodgovor iako ga redovito čuvaju po dva igrača. Neprijeporni vođa hrvatske rukometne reprezentacije, igrao je uvijek i davao sve od sebe iako je uoči svakog turnira zdravstveni bilten glasio – poluinvalid. Nikad ga to nije spriječilo da bude najbolji. Unatoč maloj krizi bit će to on zasigurno još nekoliko godina.

IVAN ČUPIĆ – Hrvatska je imala Pipeta Smajlagića, imala je Mirzu Džombu, ima sada Ivana Čupića. Nabolji strijelac reprezentacije na domaćem?SP-u, “hladan kao špricer” u najvažnijim trenucima. Hladnokrvno izvodi sedmerce i ne griješi, jak i čvrst u obrani, ubojit u kontrama. Mnogi će reći, najbolje krilo danas iako je bio izgubljen (i karijera bila upitna) nako što je bizarno izgubio prst na pucačkoj ruci. Veliki motivator, sposoban za svih 60 minuta na terenu.

DOMAGOJ DUVNJAK – Već godinama mu se “tepa” – nasljednik Ivana Balića na poziciji srednjeg vanjskog i vođe momčadi. Potvrdio se odličjima u mlađim dobnim kategorijama, odigrao odličnu sezonu u RK Zagreb, a na SP-u u Hrvatskoj i definitivno potvrdio da će jednog dana postati igrač Balićeva kalibra. U Splitu i Zagrebu ozlijeđeni Balić bio je u drugom planu, no Duvnjak je pokazao da može nadomjestiti i takvu veličinu.
(Predrag Žukina, Jutarnji list)