Ne tugujte, imamo srebro!

ZAGREB – U finalu su najbolji hrvatski rukometaši izgubili od Francuske 19-24. Nakon devet pobjeda, doživjeli su prvi poraz, ali ponovno su se popeli na postolje i zadržali kontinuitet nastupa u završnicama najvećih svjetskih smotri.
Nisu Arenu napustili pognutih glava, štoviše, doživjeli su ovacije za sve ono što su gledateljima pružili minulih dana. Francuzi su, nakon zlata na EP-u u Švicarskoj 2006. i iste boje medalje na OI u Pekingu prošle godine, zaokružili jedan ciklus s još jednom najsjajnijom kolajnom.
Nije to, naravno, bio ogled sličan onom u skupini, kada su Červarovi izabranici uvjerljivo slavili. Marljivo su jedni druge dodatno proučili i bila je to utakmica u kojoj je dragocjen bio svaki pogodak. Za razliku od polufinalnog ogleda, u sastavu hrvatske reprezentacije se našao Šprem umjesto Hrvatina, a u francusku najbolju vrstu je ušao oporavljeni Didier Dinart. Kao u pravilu u međusobnim ogledima, dominirale su obrane na obje strane. Igralo se pogodak na pogodak, i niti jedna reprezentacija se u prvom dijelu nije uspjela odvojiti na veću prednost od jednog gola.

Na početku su Francuzi preko kružnog napadača uspijevali probiti 3-2-1 hrvatsku obranu, no kako je igra odmicala, zatvorene su pore a zaustavljen je najbolji suparnički igrač Karabatić (0/3). Međutim, zamjenio ga je nepogrešivi Narcisse, koji je potkraj prve dionice postigao četiri pogotka zaredom, a slijedio ga je s isto toliko golova Guigou. Problem broj dva u hrvatskoj reprezentaciji bilo je i drugo isključenje Petra Metličića u 21. minuti, pa je morao u nastavku biti mnogo oprezniji. S druge, pak, strane, u napadu je odlično počeo Šprem (2/5) pa kasnije stao, odličnu dionicu su imali Lacković i Vori, a najraspoloženiji je ponovo bio Čupić. Nepogrešiv s crte sedam metara, a ponuđene prilike s desnog krila nije uludo potrošio.
Šahovska partija se nastavila i u drugoj dionici. Pogreška na jednoj strani, pogreška na drugoj. Pogodak u hrvatskoj mreži, pa odmah u francuskoj. A pogreške danskih sudaca na obje strane. Ni jedna strana nije mogla prelomiti utakmicu u svoju korist.
Frcale su i iskre između Balića i Karabatića, a napokon je i Guigou proma/io. I to dvije kontre zaredom. Gurnuo je Červar “u vatru” Gojuna i Kopljara u obranu, Lacković je u napadu završio na krilu (potom T. Valčić), a Balić na desnom vanjskom (kasnije Horvat). Alilović je nanizao sjajnih obrana, ali hrvatski “mrak” u napadu je predugo trajao. Vladala je poprilična zbrka, nije se našao pojedinac koji bi povukao ostatak momčadi, a Francuzi su to znali iskoristiti. Kao i u Pekingu, odvojili su se na nenadoknadivu prednost. Nervoza je bila sve veća, Metličić je zaradio crveni karton, a poletjele su kovanice… (JL)